Često pišem o Sjeni Zapada, a ovdje ću opisati Sjenu Indijske kulture, odnosno svaki narod ima svoju kolektivnu Sjenu u koju su potisnute sve ono što se ne želi vidjeti u sebi. Mudrost Vedanta filozofije i ahimse ili nenasilja ima svoju Sjenu koja živi u svemu onom tamnom u indijskom društvu. Indijska povijest isto tako obiluje mnogim ratovima vjerskim sukobima a ono najbitnije je nečovječnost kastinskog sistema ili dalitskog pitanja tj. nehumani odnos prema najnižoj kasti. Sjena Indije je kolektivno poricanje spomenute društvene kastinske nepravde, poput želja za bogatstvom, odnosno lažno se prikazivala slika o duhovno savršenoj, pacifističkoj civilizaciji utjelovljenu u lika Gandija, koji je odobrio vojnu intervenciju na Kašmir. Pronalazimo i slavnu Kamasutru te otvorene prikaze seksa ili kipova u seksualnom činu u hramovima Khajuraho, s druge strane, postoji kolektivna represija i puritanizam gdje se seksualnost sitgmatizira. To je Sjena u kojoj se ne odobrava čak ni poljubac u indijskom filmu koji se cenzurira ako predugo traje, a prije je bio potpuno zabranjen. Nasuprot tom idealu odricanja sannyasa, Sjena imamo kastinski sustav protiv kojeg se borio i Budha, ali do danas živi taj sustav koji nema nikakve veze s učenjem nenasilja i ahimse.
Ahimsa ili nenasilje je temeljni stup društva, od Gandhija do džainističkih redovnika koji pomažu živim bićima. Ipak, ono što se Indiji nije strano, a to je nasilje prema Dalitima ili tzv. nedodirljivima, gdje se u drevnim tekstovima odobra sitgmatiziranje. To nije samo diskriminacija najniže kaste, već se duhovno opravdava nasilje, točnije, ideja čistoće je oružje za ugnjetavanje.
Ubijanje ženske djece ili feticid, infanticid, paljenje nevjesta zbog miraza, progon udovica koje se smatraju nesretnima.
Poznata nam je priča i o bogatim guruima koji žive u očitoj suprotnosti s odricanjem o kojem govori yoga. To nisu svi, ali fenomen je previše raširen da bi bio slučajan. Sjena ili tamna stran ovih pokreta je pretvaranje duhovnog autoriteta u robu i spektakl kojeg smo imali primjerice s Oshom.
Indijci kažu da je svaka rijeka boginja, svako drvo može biti dom božanstva. Priroda je sveta, prožeta božanskom prisutnošću.
Sjena tog vjerovanja je Ganga, koja je doslovno kanalizacija, puna industrijskog otpada, leševa i plastike. Ritualno kupanje u njoj je opasno po zdravlje.
Indija nam je dala jedan od najvrednijih duhovnih svjetonazora u ljudskoj povijesti. Ali cijena tog uspona bila je stvaranje duboke i guste Sjene koja se manifestirala u duhovni turizam Zapadnjaka i razvoj manipulativnih sustava oko tog turizma. Ono što javno niti jedna svjetska religija pa ni hinduizam ne želi priznati da su takvi putovi za čovjeka nemogući, točnije za 99, 9 posto ljudi. Ken Wliber kao praktičar i teoretičar budizma je napravio jedno takvo istraživanje i došao do tog podatka, odnosno da se samo 0.1 posto ljudi stvarno sposobno slijediti takav put. Sjena takvog besprijekornog puta yoge jest činjenica da ono što se poriče ne nestaje, postaje autonomni kompleks koji se manifestira u već spomenutim problemima kasta, kao institucionalizirani kanal za iskazivanje potisnutog nasilja, superiornosti i žudnje za moć.
Tek kada Indija prihvati da mora osvijestiti potlačenu ženstvenost, tek kada atman prestane biti isključivo svojstvo čistih i svetih, a postane prisutan poput dalitskog pitanja, tek tada će indijska duša prestati biti rascijepljena između nebesa i kanalizacije Gange i početi živjeti ono što oni kažu da je zemlja istinski sveta. Hinduizam mora izaći iz Sjene u kojoj vlada kastinska nemilosrdnost apsolutnog zakona karme zbog čega vlada nedostatak socijalne empatije, odnosno ako si siromašan to je tvoja karma, kao iskrivljeno tumačenje karme u kojoj je materijalni uspjeh znak duhovnog napretka. Nadvladavanje kolektivne Sjene započinje kada Indija shvati da je pravda bez milosti okrutnost, a poredak bez ljubavi je zatvor.
Nikola Žuvela
