Seksualnost je najbolje objašnjena u tantričkim i taoističkim tekstovima, koji navode povjerenje kao prvu i osnovnu važnost u vezi. Zapadnjački pristup seksualnosti kroz znanost više se odnosi na promatranje sastojaka “mesa” i stoga se u tim studijama povjerenje ne pridaje nikakvu važnost, dok se tantra promatra kao magična tehnika kojoj Zapad pristupa samo formalno. Mediji i časopisi mehanički prikazuju seks i ne pridaju nikakvu važnost povjerenju. Svjedočimo velikoj ekspanziji promjena partnera, gdje je kvantiteta vidljiva nauštrb kvalitete. Seks je lišen ljubavi, a iz pristojnosti tu i tamo kažemo da je to čin ljubavi.
Odgovornost prema poslu najveća je vrijednost i dobro je prihvaćena u društvu, dok odgovornost i odanost prema partneru nema vrijednost jer ne pripada potrošačkoj ideologiji. Jasno je da ne govorimo o moralnoj vjernosti, već o sposobnosti predaje partneru kao uvjetu za kvalitetnu seksualnost. U takvoj vezi riječ nešto vrijedi, a to znači da ne možemo reći volim te, a onda nakon nekoliko mjeseci ili godina riječ izgubi svoje značenje. Veza je nemoguća ako u njoj ne dominira narcizam kao projekcija.
Mentalna struktura muškarca traži božansko u ženi, sjeća se majčine bezuvjetne ljubavi kroz taj arhetip. Ženska psiha traži očinsku ili božansku zaštitu. Obje projekcije su neostvarive, jer brak nije odnos s roditeljima, već odnos u kojem se lišavamo projekcija i susrećemo sebe, gradeći zrelost. Međutim, bez idealnog arhetipskog odnosa, proces buđenja ne može se dogoditi. Kada i ako uspostavimo kontakt s osobom koju volimo, susrest ćemo se s vlastitim predrasudama koje izviru iz naše podsvijesti. Tražimo ispunjenje u osobi u koju se zaljubljujemo, jer ne znamo tko smo, a kada to ne znamo, nesigurni smo i zatvoreni prema drugome. Više nego ikad, aureola sumnje i strah od gubitka partnera postali su obilježje modernog pogleda na veze i tada je realno priznati da je danas seks kao emocionalni čin, rijedak. Odraz našeg unutarnjeg stanja odražava se na ono što nam se događa, te se tako neispunjena veza, i emocionalna i seksualna, pretvara u frustraciju, gdje poznata fraza zamjenjuje stvarnost: sve žene su loše, a svi muškarci varaju. U svaku seksualnu vezu unosimo prošla razočaranja gdje su nemoć i nedostatak interesa postali stvarnost, a seks je brzi pokušaj rješavanja problema na neko vrijeme. Seks nikada ne može postojati ako partneri ne vjeruju jedno drugome, ako nemaju razvijen stav prema životu, ako ne doživljavaju seks kao dio ljubavi. Poražavajuća je činjenica da sedamdeset posto žena uopće ne doživljva orgazam u odnosu, a to znači da muškarci još uvijek dovoljno ne razumiju žene. Današnji muškarac ne mari za psihološko, već pokušava impresionirati i podjarmiti ženu novcem i statusom, što također donosi nužne posljedice. Koliko god žene hrle ovoj vrsti muškarca, one ih podsvjesno preziru i u većini slučajeva im se ne mogu potpuno predati te rijetko s njima dožive orgazam. Ukratko, žene im podsvjesno ne vjeruju, budući da ni sami muškarci ne vjeruju sebi, svojoj biti, koja, ako nije usmjerena na razvijanje realne procjene stvarnosti, gubi glavnu mušku identifikaciju, a to je oslanjanje na razum (logos).
Iz knjige Katalog samozavravanja, Nikola Žuvela.
nikola@vedski-jyotish.net
