Strah je izvorna emocija iz koje nastaje ljutnja. Loše emocije su u službi transformacije i prihvaćanja stvarnosti nakon što ih doživimo. Moralno djelovanje često ima površne interese koji stvaraju ljutnju, a sva ljutnja dolazi iz natjecanja i pokušaja da se bude bolji od drugoga, posebno u vezama.
Važno je ljutnju i strah promatrati kroz duboko disanje, ne potiskivati ih i biti prirodan s njima. U mnogim površnim aspektima samopomoći prevladava mišljenje da je jako loše osjećati strah i ljutnju. To je potpuno neprirodno stanje koje nas dovodi u poziciju da se osjećamo krivima kada osjećamo ljutnju, dok asimiliacija ljutnje može biti vodič za rješavanje problema. Na primjer, kontrolirana ljutnja se u budizmu koristi za prevladavanje problema.
Niže Ja sastoji se od emocija straha, ljutnje, tuge, ljubomore, one postoje kako bi kroz njih doživjeli cjelinu. Dakle, promatranje svih emocija donosi korak naprijed, a ne bježanje od emocija koje čine naše biće. Jung bi rekao: “Strah i ljutnja su dio kolektívnog nesvjesnog, arhetipski odgovori na prijetnju. Ako ih potiskujemo, nečemo ih integrirati, nego će nas oni kontrolirati iz sjene. Psiha ne teži savršenstvu, već cjelovitosti. Tuga, ljutnja, strah – sve su to vrata u našu autentičnost. Bježanje od njih znači odricanje od dijela sebe.”
Nikola Žuvela
