“Nekada davno živio je kralj koji je imao ogroman, čudan dvorac, unutrašnjost je bila potpuno prekrivena ogledalima – zidovi, podovi, stropovi, apsolutno sve. Milijuni ogledala.
Jednog dana, kada nikoga nije bilo u dvorcu, pas je odnekud dotrčao i ušao u dvorac. Iznenađen nepoznatim mjestom, počeo se okretati i na svoj užas shvatio da je sa svih strana okružen mnogim psima. Bili su posvuda i bilo ih je bezbroj. S namjerom da se zaštiti od njih, pas im je pokazao zube, ali u istom trenutku i drugi psi su mu pokazali zube.
Počeo je režati kako bi ih uplašio, kada su i svi psi oko njega počeli režati.
Vidjevši to, pas je bio sasvim siguran da mu je život u opasnosti i počeo je lajati. Ali čim je zalajao, drugi psi su počeli lajati na njega. I što je jače lajao, to su jače lajali.
Sljedećeg jutra čuvari su pronašli nesretnog psa kako leži mrtav. I ondje je bio, sam, okružen milijun ogledala. Nitko se nije borio s njim, jer nikoga nije bilo tamo.
Ali Vidio je sebe u ogledalima i to ga je smrtno prestrašilo. A kad je započeo borbu, odrazi u ogledalima također su započeli borbu. Umro je u borbi s milijun vlastitih odraza koji su ga okruživali sa svih strana.
Ako u nama nema prepreka, one ne mogu postojati ni izvan nas. Jer svijet je samo odraz onoga što je u nama. Svijet je jedno ogromno ogledalo.
Nepoznati autor
