Kad čovjek voli osjeća se zaštićeno, prihvaćeno, povezan sa sobom. Ujedno, ona je  rizik ili mogućnosti da nas partner povrijedi.  Mnogi su voljeli, ali imaju osjećaj da se rizik nije isplatio, s druge strane, to su odnosi gdje nema stvarnog otvaranja prema partneru. Kada se upoznaju Anima i Animus, onda čovjek postaje svjestan da većina ne može ostvariti odnos jer partner je na ovaj ili onaj način prijetnja i refleksija nepovjerenja kojeg se projicira u partnera i ne može se priznati činjenica da nepovjerenje pronalazi ona osoba koja ga i sama traži. Kako bi se usopće moglo naći u našoj emotivnoj blizini drugačiji partner jer to bi značio da općenito sam okružen ljudima potpunog povjerenja što znamo, nije slučaj.
Na strastvenoj razini, ljubav je okrutna. Neki kažu da to nije ljubav. Međutim, na razini zaljubljivanja i strasti dolazi do snažnih emocionalnih izljeva emocija koji mogu toliko boljeti da se neki ljudi više nikada ne otvore drugoj osobi. Zato mnogi brkaju ljubav s mržnjom, odnosno nisu svjesni da u tim izljevima srđbe uvjetuju vezu jer se u to uključuje njihov ego, koji uvijek ide za posjedovanjem, a to je obično i nagovještaj kraja veze. Ljubav je često povezana sa smrću, žrtvom i prolaženjem kroz tamu poput Erosa i Psihe, Tristana i Izolde. Ljubav zahtijeva smrt ega ii odricanje od vlastitih projekcija, napuštanja kontroliranja i posjedovanja. Ljubav je psihički ekvivalent herojskog puta, odnosno morate sići u podzemlje vlastite psihе suočiti se sa potisnutim sadržajima. Ljubav je alkemijska radionica gdje se  kompleksi naših roditelja aktiviraju i u odnosu moraju biti svjesno proživljeni kako bi se par transformirao. Ako se ne transformiraju, ostajemo zarobljeni u djetetovom stavu, tražeći savršenog roditelja u partneru i uništavajući ga kada ne ispuni tu nemoguću ulogu.
Ako bolje poznajete mitologiju, ili čak Bibliju, ili istočnjačke mitove, tamo je ljubav okrutna, često ide izvan sigurnih putova. Zašto je to tako? Recimo, želite slobodu, ali sloboda bez odgovornosti ne postoji. Ljudi se boje preuzimanja odgovornosti. Obično ljudi misle da je njihova odgovornost slijediti pravila, ali odgovornost se sastoji prema svom Jastvu koliko ste razvijali svoje duševne potencijale. Okrutnost naizgled ljubavi proizlazi iz činjenice da nas prisiljava da se suočimo sa svim onim u nama što nije ljubav a to je vlastiti egoizam, strahovi projekcija roditejevih komplekasa.

 Nepovjerenje u vezama donosi napuštanje upoznavanja s vlastitim emocijama i pokušaj da iz razumijemo odnosno kontradiktorne emocije.  U ljubavi se parovi oboroužaju nepovjrenjem i nastavjaju biti piklonici svojih roditeja i tražiti savršenstvo, odnosno greške kod partnera.  Obično neuspješne ljubavi predstavljaju uspješnu izgradnju iluzija samog ega, gospodara magle i iluzije.

Nikola Žuvela