„Kad sam imao 15 godina, proveo sam mjesec dana radeći na arheološkim iskapanjima. Jednog dana za vrijeme pauze za ručak razgovarao sam s jednim od arheologa i on me je pitao ona „upoznajuća“ pitanja koja se postavljaju mladima: Baviš li se sportom? Koji ti je omiljeni predmet? A ja sam mu rekao, ne, ne bavim se nikakvim sportom. Bavim se kazalištem, pjevam u zboru, sviram violinu i klavir, idem na satove likovnog.
I on je pomislio WOW. To je nevjerojatno! A ja sam rekao: „O ne, ali nisam dobar ni u jednom od toga.“
A onda je rekao nešto što nikada neću zaboraviti i što me potpuno oduševilo jer mi nitko prije nije rekao nešto slično: „Ne mislim da je poanta biti dobar u stvarima.“ Mislim da imaš sva ta divna iskustva s različitim vještinama i sve te to uči stvarima i čini te zanimljivom osobom, bez obzira na to koliko dobro to radiš…
I to mi je iskreno promijenilo život. Jer sam od neuspješne osobe, nekoga tko nije bio dovoljno talentiran ni za što da bi se istaknuo, postao netko tko je radio stvari jer je u njima uživao. Odrastao sam u okruženju usmjerenom na postignuća, toliko preplavljenom mitom o talentu, da sam mislio da se isplati raditi stvari samo ako u njima možeš “pobijediti”.
– Kurt Vonnegut
“Nitko ne govori početnicima ovo… Da je normalno da ono što radite bude loše. To je normalno! Vaši prvi pokušaji će biti loši. Ali velika je stvar što vi to radite. Morate proći kroz to. Morate proći kroz period da vaš rad bude loš. Morate to preživjeti.”
Ira Glass
