Krajem 1920. godine, kada je Jung napustio konvencionalni znanstveni pristup nesvjesnom, koji ga je ograničavao u promatranju istine, bio je slobodan promatrati sve simbole nesvjesnog koji su se pojavljivali u snovima njegovih klijenata. Susret s Indijom i boravak od dvije godine donio mu je bogato iskustvo gdje je otkrio da je sve što je napisao u kolektivnoj nesvjesnosti zapravo otkriveno indijskom filozofijom prije mnogo tisuća godina.
Jung je vidio da se sustav čakri koristi u Kundalini jogi kao sustav novih stanja bezličnosti koja su razvijena kako bi se odvojio ne-ego od svjesnog ega, kako ga je Jung definirao 1932. godine. Ego je dio jastva (atman) koji je svjestan samo svjesnih osobnih iskustava. Joga razvija ove korake svijesti, uzimajući nesvjesne dijelove nas samih i dovodeći ih u svijest. Joga razvija izuzetno pojačane osjećaje svijesti do te mjere ili krajnjeg rezultata da se svijest osjeća manje ukorijenjenom u svjesnom iskustvu, a više ukorijenjenom u nesvjesnom sadržaju.
Istočnjaci rade na postizanju veće svijesti krećući se prema unutra. Jung je vjerovao da je trenutni put Zapada takav da idemo drugačijim putem, odnosno da prvo idemo od roditelja i svijesti o roditeljskim narcisoidnim vezama, koje zatim identificiramo s religijom. Na primjer, ako nismo prevladali oca, onda je otac Bog, a za ateiste je to država kao nadrđena funkcija u koju velika većina vjeruje, ona ima svoje praznike koje obilježava istot ako i religija. Ipak, Jung je smatrao važnim održati zapadnjački način razmišljanja jer ne možemo preskočiti korake koje je indijska misao već napravila i s njima je lakše pristupiti duhovnoj svijesti, a kada to Zapadnjak učini, onda je uvijek na krivom putu. Jung je bio vrlo oprezan i smatrao je da nije dobro napustiti zapadnjački mentalitet i prihvatiti vrlo istočnjačke ideje jer bi to spriječilo razvoj vlastite psihologije.
Muladhara je najniža čakra poznata kao korijenska čakra. U istočnjačkoj misli se kaže da utječe na organe za izlučivanje i reproduktivne organe te je povezana s našim osnovnim životinjskim instinktima. Jung je muladharu vidio kao naš svakodnevni rutinski svijet u kojem djelujemo, kao odgovor na naše instinkte, impulse i nesvjesnost. Na primjer, zarađivanje novca. Zapadnjaci, kao i cijeli svijet, funkcioniraju na ovoj čakri, točnije, ostaju ukorijenjeni u životu rutine, rada i sastanaka. Stoga Jung smatra da je ovaj segment inherentan nama zapadnjacima, ali da nije Indijcima, pa je i njihov problem vidljiv, budući da je siromaštvo i problem sa zdravstvenom skrbi prisutan, odnosno nesvjestan je.
Svadhisthana je mjesto gdje počinje samospoznaja ili individualizacija. Spuštamo se u mračne vode naše podsvijesti i odvajamo se od uobičajenih ograničenja uma. Ova čakra povezana je s vodom i pripada seksualnosti i obitelji. Jung je imao klijenta koji je nastavio sanjati o putovanju prema vodi, što je Jung smatrao simbolom kretanja prema drugoj čakri. U tradicionalnom tekstu, svadhisthana je povezana s dubljom osobnošću, ali smještena vrlo nisko u tijelu i povezana sa sakralnim pleksusom, urinarnim i reproduktivnim organima. Prema Jungu, druga čakra je ono što kršćani nazivaju krštenjem, dok je treća čakra mjesto gdje se ponovno rađamo.
Kundalini energija, kada postanemo svjesni prve dvije čakre, putuje do treće čakre, gdje se javlja iskra interesa ili uzbuđenja koja nas vodi u avanturu samospoznaje. Malo ljudi dolazi ovamo. Jungovim riječima, ta iskra je psihološka sila Animusa ili sjena Animusa – muške volje, koju ni muškarci ni žene nisu razvili, a onaj tko nema volju ne može ni voljeti. Podrijetlo riječi voljeti dolazi od riječi volja. Većina ljudi radi za druge i ne može razviti volju ili moć treće čakre. Na taj način možemo vidjeti stanje većine čovječanstva. Zato većina ljudi ne voli slobodnjake ili one koji su se na neki drugi način osamostalili, demoniziraju ih i svaki kreativni pokušaj osamostaljenja većina optužuje. Kada ljudi govore o promjeni, to je jedina prava promjena, tko može kontrolirati neovisne?
U trećoj čakri, manipuri, otkrivamo takozvanu vatru istinskog Ja ili atmana. Vatra je povezana s tom čakrom i simbolizira goruću želju kojom smo u iskušenju. U jednom jogijskom tekstu kaže se da manipura utječe na probavu i vid. Jedan dio plamena još uvijek je uronjen u materijalno kroz želju za moći ili slavom, fizičku razinu postojanja i bavi se senzualnošću, ambicijom i pohlepom. Solarni pleksus je mjesto gdje osjećamo emocije poput starih rana, trauma i sjećanja koja ostaju duboko zakopana u nama i postaju bolna kada ih ponovno otkrijemo. Jung je vjerovao da se iza te boli kriju neispunjene želje.
Ako prevladamo ovu razinu postojanja, dolazimo do prekretnice. Uzdižemo se iznad svjetovnih strasti i možemo razmišljati o sebi odvojeni od emocija i poticaja. Otkrivate da vi niste ti poticaji, drugim riječima, vi niste vaš ego. Kada se odvojimo od tih impulsa skrivenih u egu, možete se poistovjetiti sa svojim pravim Ja. U istočnom sustavu čakri, četvrta čakra povezana je sa srcem i odgovorna je za ljubav, mržnju, suosjećanje i okrutnost. Jung piše da vas “kontakt sa Suncem u Manipuri podiže s nogu u sferu iznad zemlje” (Jung, 1932). To pokazuje da ste u anahati iznad emocija i sposobni se uzdići iznad tih emocija i ne osjećati njihov gnjev. Svjesni ste da niste te emocije, pa otkrivate Sebstvo. To je proces koji Jung opisuje kao individuaciju.
Visudha čakra, peta čakra, je pojava iskustva koje je apstraktno. Svijet više nije interakcija ega s vanjskim objektima. Umjesto toga, svijet je odraz psihe. Više je psihološki nego fizički i može se povezati s kolektivnom nesvjesnošću i arhetipovima. To je razumijevanje sebe i viđenje svijeta na vaš osobni način. Ovo je posljednja čakra za koju Jung vjeruje da se može asimilirati u zapadnjačku misao.
Nikola Žuvela
