Naše tijelo reagira na strah, s jedne strane, nas paralizira, s druge strane nam pomaže da se otvorimo drugim dijelovima osobnosti. Kada nas strah okupira, to su dijelovi naše osobnosti za koje ne želimo znati da su dio nas i okrećemo se tražeći zaštitu, autoritetu koji nas lažno štiti, ali nas zapravo stavlja u još veće ropstvo jer donosi propise koji nemaju stvarnu vrijednost.
U organizmu se stvaraju mjesta ili džepovi gdje se strah manifestira. Njima vlada, prema ayurvedi, vatta poremećaj, što znači da pate crijeva, kralježnica, koža, živčani sustav, mišići, ali strah se može preseliti i u bubrege i pluća. Strah onesposobljava čovjeka, ali to je naš najveći zadatak. To je barijera koja nas sprječava da vidimo sebe onakvima kakvi jesmo u svojoj biti. Vidimo samo nepotpune dijelove sebe koje strah lako svladava i čini veliku većinu nesposobnom razlikovati činjenice od iluzije. Freud je otkrio da su ljudi najzatvoreniji u sebičnoj fazi života, kojom vlada iracionalni strah.
Kako to izgleda u praksi? Jedna osoba dolazi s bolovima u leđima na razini treće čakre, koja upravlja donošenjem odluka, istovremeno govoreći da je posao živcira i da ne zna što bi s njim. Nedostatak samopouzdanja govori o paralizi i potpunom uvjerenju da se problem ne može riješiti radom. Neprevladani otac će postati autoritet ako mu se ne suprotstavimo.
Jung kaže: „Jedna od glavnih karakteristika majčinog kompleksa jest činjenica da je osoba previše pod utjecajem nesvjesnog. Budući da nesvjesno u muškom slučaju ima ženski karakter, onda alegorijski izgleda kao da ga je „progutala majka“. Zapravo, razvoj ženske strane muškarca je zaustavljen. To pokazuje ili previše ženstvenosti ili premalo. Strah i krivnja, međutim, karakteristični su za takvo stanje kao simptomi nedovoljne prilagodbe, jer uvijek postoji nešto previše ili premalo, a uz to postoji osjećaj zadatka koji treba ispuniti, a on još nije ispunjen. Nebitno je koji je mogući izvorni uzrok takvog simptoma, budući da postojanje straha nastavlja, ne zato što je izvorno započeto u dalekoj prošlosti, već zato što je zadatak vaš u sadašnjem trenutku i ako ostane neispunjen, svaki dan iznova proizvodi strah i krivnju. Pitanje je, naravno, što smatrate svojim zadatkom? Gdje je strah, tu je i vaš zadatak! Morate proučavati svoje fantazije i snove kako biste saznali što biste trebali učiniti ili gdje možete početi raditi.“ nešto.”
Teško je nekome reći: strah je tvoj zadatak, počni se baviti svojim dječjim fantazijama. U civilizaciji u kojoj živimo, obrazovni sustav kao i društvo potpuno negativno reagira na takvu potragu ili je svodi na neku naivnu duhovnost, ali ako ustrajete, mogli biste otkriti povezanost straha sa svojim tijelom. Jedan primjer je osoba koja je imala koalitis (uzrokovan strahom) zbog posla koji je mrzila. Odlučila je dati otkaz, a roditelji su je podržali i otišla je studirati indologiju. Često je sanjala da bi to jednog dana mogao postati njezin posao, i kroz godine nakon studija uspjela je u tome.
Kao što Jung kaže, majčin utjecaj uvijek donosi nedovoljnu prilagodbu koja uzrokuje strah, osoba mora donijeti odluku, a opet, nije dovoljno zrela. Majka je dala ljubav i zaštitila dijete, ali prihvaćanje autoriteta ili odluke koja dolazi prvo od oca, a kasnije od svladavanja životnih zadataka kojima vlada arhetip heroja (zato djeca vole superheroje) je put odrastanja. Osjećaj straha gura osobu prema njegovom zadatku malo po malo jer tijelo preuzima obrambeni sustav tako da se bolest zapravo ispostavi kao katalizator. Strah i tijelo nisu tako jednostavni iako ljudi žele pojednostaviti. Oni služe duši da raste i širi svoje horizonte kao kemijski sastav koji uzrokuje promjenu. U alkemiji to je Sol ili Saturn, kada ga više okusite, kao da vas je otrovalo, ali kada ga uzmete manje, postaje lijek.
Nikola Žuvela
