Biti svoj, kako lijepo, a opet tako komplicirano. Biti svoj, ostati čovjek, a ne vuk koji se stavlja iznad čovječanstva, umjetnost je koju svatko mora pronaći u sebi ako želi živjeti sa sobom i prestati živjeti tuđe živote.
Ljudi žive tuđe živote, tuđe ideologije, s druge strane,ljudi se ne susreću. Razgovor se odvija na način da ljudi stavljaju svoju ideologiju ispred sebe kako ne bi razgovarali s drugima o sebi, a to čovjek radi jer je to obrambeni sustav protiv življenja života i susretanja s različitostima. Stavljanje svoje ideologije ispred odnosa je čovjekov strah od života. Čovjek bez problema kaže: Ja sam kršćanin, budist, nacionalist i s tim odmah etiketira tuđi stav, što danas vidimo na svakom koraku. To je prihvaćeni način razmišljanja danas koji ti daje status u društvu. Onaj tko je svoj, taj nema ideologiju i to je problem, ne možeš ga ugurati u neki sustav. Jung kaže: „Život nas poziva na neovisnost, a tko god, zbog dječje lijenosti ili plašljivosti, ne posluša taj poziv, prijeti mu neuroza. Kad se jednom pojavi, postaje sve valjaniji razlog za bijeg od života.“
Kao što vidimo, neodlučnost stvara posljedicu, a danas imamo upravo onu podjelu koju je država prisilno dodijelila jer kada nemate unutarnji stav, dobivate ga htjeli vi to ili ne etiketiranjem države. Kada se ljudi kolektivno ne identificiraju s neovisnošću, kao posljedica toga dolazi do gubitka slobode. U tom smislu, Jung ističe: „Gigantske katastrofe koje nam danas prijete nisu elementarni događaji fizičkog ili biološkog reda, već psihološki događaji. Ugroženi smo u prilično zastrašujućoj mjeri ratovima i revolucijama, koji nisu ništa više od psiholoških epidemija. U svakom trenutku nekoliko milijuna ljudskih bića može biti pogođeno novim ludilom, a onda ćemo imati novi svjetski rat ili razornu revoluciju. Na milost i nemilost divljih zvijeri, potresa, klizišta i poplava, moderni čovjek ne shvaća da su to elementi njegove vlastite psihe. Trebali bismo težiti neovisnosti ili individuaciji: „Individuacija znači postati jedinstveno homogeno biće, i u mjeri u kojoj ‘individualnost’ uključuje našu najdublju, posljednju i neusporedivu jedinstvenost, ona također „implicira da postajemo samodostatni“. Stoga bismo ‘individuaciju’ mogli prevesti kao ‘ulazak u sebe’ ili ‘samospoznaju’. C.G. Jung.
Thomas Moore prepričava svoj susret s Oprah na radionici: „Željela je imena ljudi čije je živote moja knjiga promijenila. Rekla je: ‘Zar ne želiš promijeniti živote ljudi?’ Rekao sam ne. Ionako se neće promijeniti. Osoba koja kaže da se najviše promijenila, najmanje se promijenila.“~ Iz članka Emily Yoffe u časopisu The New York Times Magazine, 23. travnja 1995., pod naslovom Kako prodati dušu.
„Naše se doba potpuno okrenulo i sada i tako dovelo do demonizacije čovjeka i njegovog svijeta. Fenomen diktatora i sva bijeda koju su stvorili proizlazi iz činjenice da je čovjeku kratkovidnost superintelektualaca oduzela transcendenciju. Poput njih, postao je žrtvom nesvjesnosti. Ali čovjekov je zadatak upravo suprotan: osvijestiti sadržaje koji se iz nesvjesnog izranjaju. Niti bi trebao ustrajati u svojoj nesvjesnosti, niti bi trebao ostati identičan nesvjesnim elementima svog bića, izbjegavajući tako svoju sudbinu, a to je stvaranje sve više i više svijesti. Koliko možemo vidjeti, jedina je svrha ljudskog postojanja zapaliti svjetlo u tami pukog bića.“ C.G. Jung
Nikola Žuvela
