Većina današnjih muškaraca odbacila je svoju pravu bit, a da to nisu ni shvatili. U primitivnim plemenima postoji inicijacija gdje dječak mora prihvatiti niz vrlo teških i zahtjevnih zadataka. U našoj civilizaciji ni muškarac ni žena ne prolaze kroz tu inicijaciju, štoviše, većina se tome smije i ne shvaća da psiha ima taj mehanizam kako bi nastavila psihološki razvoj. Na primjer, u staroj vedskoj tradiciji, nakon stvaranja obitelji u poodmakloj dobi, čovjek se okreće sebi ili spoznaji unutarnjeg Ja. Platon je rekao da se to događa nakon 50. godine života, kada čovjek počinje postavljati pitanja o smislu i gdje se pojavljuje filozofski čovjek koji mora stvoriti svoje individualno mišljenje protiv smisla života. Jung kaže da smo psihološki tako konstruirani i da ako to ne činimo, dolazi do devijantnosti u ponašanju koja stvara bolesno društvo u kojem živimo. Psihoterapija definira društvo kao bolesno i narcisoidno, a pojedinac se liječi i uči živjeti u tom bolesnom društvu.
Ovaj uvod bio je potreban kako bi se objasnila pozadina odrastanja. Stoga čovjek danas ne prihvaća inicijaciju muškarca i njime tada vlada Anima, majčinski kompleks koji ga sve više nagriza i stvara depresivno ponašanje u kojem razvija strah od života na način da odbija ulaziti u odnos i riskiranje u odlukama života. Druga skupina, takozvani alfa mužjaci, uvijek su isti, dominiraju, zaljubljeni su u sebe, a stupanj narcizma ovisi o tome koliko će biti agresivni kada je njihova narcisoidna struktura ugrožena. Danas je to većina muškaraca, jer upravo narcisi koje bira ova vrsta muškarca pobjeđuju na izborima. Takav čovjek je dio gomile. On je religiozan, nacionalist, nema pojma što piše u religioznim knjigama, ali istovremeno mrzi sve što je drugačije. Boji se upoznati sebe i svoju Sjenu te stoga prezire razmišljanje, inteligenciju, razvoj jer njime vlada nesvjesna Anima koja se ponaša poput demona i stalno mijenja raspoloženje. Podcjenjuje ženu, to je jedini način da opstane u svojim stavovima, odnosno ako je ponižava.
Takvi muškarci vladali su današnjim društvom kao i u eri totalitarizma. To je duboki narcizam koji se ne vidi dovoljno izvana, vidi se u onome što ljudi ne znaju, a što se u posljednje vrijeme puno događa, naime želja da muškarci ponovno idu u rat, kako bismo imali svijet koji se suočava s novim velikim sukobima. Nikada prije Drugog svjetskog rata nije bio tako vidljiv prezir prema znanju, duhovnosti, prema knjizi, gdje podaci govore o velikom padu čitanja knjiga. Obilježje Animusa ili psihičke slike čovjeka jest da, kada se  ostvari unutarnji autoritet, sebe prepoznaje u služenju čovječanstvu na različite načine, više ne živi u preživljavanju. Ovo je čovjek koji je prihvatio svoju unutarnju Animu, koja mu je dala individualno mišljenje koje nije naučeno već govori iskustvom i svjestan je da stalno mora napuštati stara mišljenja jer je to osnova unutarnjeg razvoja. Razumijevanje ženske energije je takvo da razumije problem, ali istovremeno je svjestan da razvoj dolazi kroz asimilaciju Anime. Ne podliježe svojim unutarnjim opsesivnim ideologijama Spasitelja i ne zanosi se time da može nekoga spasiti. Čak ni ne daje savjete ako misli da ga osoba neće slušati. Malo se zna o takvom čovjeku jer smo društvo koje ne zna da je psiha sastavljena od inicijacijskih elemenata kroz koje dolazimo do dubljih slojeva sebe.

Današnji čovjek, kada mu se to nesvjesno spomene, podivlja od straha od svoje Anime, vraća se u čopor koji ga prihvaća, a takav čovjek uvijek mora nekoga mrziti jer ne može živjeti bez aspekta neprijatelja. Alfa muškarac se boji razmišljanja i umjetnosti jer ga čopor prihvaća samo kao mrzitelja. On mora imati neku zavjeru, neprijatelja, ali i veliko vođu koji bi se trebao izboriti za pravedan svijet. Takav čovjek se boji razvoja.
Drugi tip čovjeka koji je danas vrlo čest je onaj s izraženim majčinskim kompleksom. Taj se mušakarc okreće intelektualnosti, koja je, kako je Freud rekao, njegov obrambeni sustav od suočavanja s vlastitom nezrelošću. On ne vidi svoju lijenost, on je borac za ideje slobode iako ne zna što je sloboda. Jedan profesor je zbog svojih stavova izazvao mnoge proteste na svojim predavanjima, argumenti su ono s čime se nije mogao braniti jer argumetni masi ne vrijede. Pomaknuo je svoja predavanja u osam stati ujutro i tako je mnogim borcima za pravdu to bilo prerano, tako da je mogao dalje nesmetano nastaviti sa svojim predavanjima.
Imamo i finiji tip muškarca s majčinskim kompleksom. Intelektualac je, voli znanost, ljevičar je, ismijava duhovnost, vrlo je kritičan prema društvu, ali istovremeno je uključen u propale projekte spašavanja zemlje.  Flertuje, uvijek je na distanci i nikada mu ne padne na pamet da ide pomoći, osim na kvazi-prosvjed, ili kada su kamere uključene da se prikaže kao dobročinitelj. Također, se boji žena, nesretno je zaljubljen ili je oženjen bez svog ja ili Animusa, čega se boji jer mu majčinski kompleks ne dopušta da se okrene asimilacije Anime. Time  ostaje podsvjesno zaljubljen u svoju majku. Takav muškarac uopće ne može doživjeti svoju partnericu, koja je na razini objekta, a žene koje su s tim muškarcima vrlo su kritične prema njima, odnosno oni ih jedino mogu doživjeti kao kopiju svojih majki.

Faza razvoja muškarca
Muškarac u svom psihološkom razvoju prolazi kroz fazu dokazivanja sebe i odvajanja od majke. Tu mu arhetip heroja pomaže da prihvati Animusa ili mušku stranu sebe. Nakon toga prolazi kroz intelektualnu fazu. Kada ta faza završi, kada muškarac uđe u vezu i kada se suoči s roditeljstvom, on i njegova partnerica prolaze kroz težak put projiciranja svoje Sjene, rušenja svog idealnog partnera, očekivanja od života, te kroz davanje emocija uče živjeti s različitim emocijama koje pokušavaju razumijeti od jednog i drugog. Nakon toga, uči značenje davanja, kroz odnos i roditeljstvo. Na kraju, kada savlada inicijacije ovog svijeta, libido se okreće prema unutra, a meditacija i praksa dolaze prirodno, tada muškarac shvaća još dublje značenje i nastavlja dalje graditi sebe. Kroz taj proces prihvaća svoju Animu, žensku stranu koja gubi moć kontrole nad svojom emocionalnom stranom i dolazi do spajanja muške i ženske energije, tj. prihvaćanja ne samo sebe već i svijeta.

Nikola Žuvela