Danas mjesto pojedinca preuzima organizacija, institucija i država. Dakle, moralna odgovornost pojedinca nije toliko važna koliko uloga države. Moralni i duhovni razvoj pojedinca zamjenjuje javna dobrobit i podizanje životnog standarda koji određuje cilj čovjeka, odnosno on danas nema cilj.
Čovjekov cilj više nije osobni razvoj, koji se sam po sebi nameće ako čovjeka promatramo kao biće prema putu, gdje je potrebno razvijati svijest, već država nameće cilj koji je usmjeren na potpuno služenje državi, ma koliko taj pojam bio apstraktan. Na taj način osoba se lišava mogućnosti moralnog djelovanja, a zauzvrat se pojedincem manipulira, određuje se što treba činiti i kako će se ponašati kao društvena jedinica. Zaključno, Jung kaže: „Ljudski odnosi danas su ugroženi kolektivnim sustavima, osim što su još uvijek, ili su oduvijek bili, u sumnjivom i nezadovoljavajućem stanju. Kolektivni sustavi, koji se nazivaju „partija“ ili „država“, imaju destruktivan učinak na međuljudske odnose. A mogu se i lako uništiti, jer su pojedinci još uvijek u stanju nesvijesti koje ne može podnijeti ogroman rast i fuziju masa. Kao što znate, glavni napor svih totalitarnih država je potkopavanje osobnih odnosa strahom i nepovjerenjem, a rezultat je atomizirana masa u kojoj je ljudska psiha potpuno potisnuta. Čak je i odnos između roditelja i djece, najbliži i najprirodniji od svih, rastrgan državom – oni su pokretači masovnog ritma razmišljanja. Jedina mogućnost da se to zaustavi je razvoj svijesti u pojedincu, koji time postaje imun na privlačnost kolektivnih organizacija. Samo to održava njegovu dušu živom, jer njezin život ovisi o ljudskim odnosima. Naglasak mora biti na svjesnoj personalizaciji, a ne na državnoj organizaciji. Potonje neizbježno vodi do pada totalitarizma.“
Današnji državni i kolektivni sustavi često ne nameću cilj služenja državi grubom silom, već suptilnije kroz konzumerističko društvo i kulturu trenutnog zadovoljstva. Cilj je postao podizanje životnog standarda kojeg definiramo kao skupljanje materijalnih dobara, dok je unutarnji razvoj ostavljen sa strane da vene poput kakvog smetlišta. Pojedinac je poptuno izložen manipulaciji na način da vjeruje kako njegova sloboda leži u izboru marke auta kojeg će kupiti, dok je istovremeno lišen slobode dubljeg moralnog i duhovnog samoodređenja. Pojedinac ne može odlučiti baviri se sobom jer za takav istup nema sredstava, dok ga društvo tjera sa svim svojim postupcima prema ulozi potrošač. Samo iznimni su uspjeli nadići taj financijski obrat i oslobodili se materijalnog kaveza. To je život u mekom totalitarizmu koji koristi udobnost, kao i strah kroz poreznu politiku i oporezivanje vlatitog doma, kako bi uspavao kritičku svijest metodom mrkve i batine koja je sada uglađena lijepo napisanom uplatnicom.
Da bismo razvili svijest, potreban nam je jezik koji opisuje unutarnje stanje duše i svrhe. Ovaj se jezik sustavno propada pod utjecajem jezika ekonomije, statistike, produktivnosti i javne dobrobiti koji je kvantitativan, a ne kvalitativan jer pojedinac ima sve, ali ne dobiva ono što hrani dušu. Ako nema riječi koje opisuju našu dušu, ne možemo je niti nejgovati. Pojedinac koji ne može objasniti svoju unutarnju borbu poput zaračenog partnera, lako postaje žrtvom kolektivnih narativa koji nude gotove odgovore. Jung naglašava kako su nesvjesne mase podložne fuziji i masovnom mišljenju. Ta nesvjesnost je prepuna gladi za sadržajima duše. Kada se unutarnji život pojedinca svede na masu poput današnjeg mekog totalitarizma, stvara se vakuum kojeg koriste lijevi i desni fašistički pokreti i kolektivni državni sustavi popunjavaju prazninu koju je čovjek ostavio nerazmišljanjem i ne osjećanjem svojih sadržaja. Oni pružaju lažni osjećaj pripadnosti, svrhe i lažne zabrinutosti za tradiciju i duhovno kao da oni nude neki sadržaj koji bi nam bio od koristi. Razvoj individualne svijesti, nije samo intelektualni zadatak ili razvoj kojeg nudi obrazovanje, to je duhovni imperativ put prema unutarnjoj snazi koja nas čini otpornima na tu privlačnost kolektivnih organizacija. Razviti sebe na uštrb uspjeha i ciljeva društva sveti je zadatak čovjeka.
Nikola Žuvela
