Nove teorije u neuroznanosti ukazuju na postojanje svijesti kao unutrašnjeg svojstva svega, ne samo unutarnjeg nego i vanjskog poput gravitacije. Ovo otkriće otvorilo je mogućnosti suradnje između budista i neuroznanstvenika.
“Srce svijesti”, kaže neuroznanstvenik Christof Koch, je to što se osjeća kao nešto.
Od 2013.g. Koch, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na području svijesti. Iste je godine otišao u budistički samostan u Indiji kako bi razgovarao o tom pitanju sa skupinom budističkih redovnika. On i Dalaj Lama cijeli su dan raspravljali o neuroznanosti i umu.
Imali su različite pristupe. Koch je ponudio suvremene znanstvene teorije na tu temu, a Dalaj Lama predstavio je drevna budistička učenja. Ipak, na kraju razgovora dvojica mislilaca složila su se u gotovo svim točkama.
“Najviše me se dojmio njegov stav o onome što mi na Zapadu zovemo ‘panpsihizam’ – uvjerenje da je svijest posvuda”, kaže Koch: “I da moramo smanjiti patnju svih živih bića.”
Panpsihizam je ideja o postojanju univerzalne svijesti koja je bila prisutnija kod istaknutih mislilaca, kako u njihovim filozofijama tako i u njihovom stanju svijesti: od antičkih vremena do moderne filozofije i mistike. To je učenje uvelike riješeno u modernoj znanosti, kako u proučavanju kvantne fizike tako iu proučavanju neuroznanosti.
U svom radu Koch surađuje s istraživačem Giuliom Tononijem. Tononi je otac najpopularnije moderne teorije svijesti, nazvane Teorija integriranih informacija (IIT), koju je Koch jednom nazvao “jedinom stvarno obećavajućom fundamentalnom teorijom svijesti”.
Tononina teorija tvrdi da se svijest pojavljuje u tjelesnim sustavima koji sadrže mnogo različitih i visoko međusobno povezanih informacija. Na temelju ove pretpostavke, svijest se može mjeriti kao teorijska veličina koja se naziva testom za mjerenje PHI (količine svijesti) u ljudskom mozgu.
Kako to izgleda?Znanstvenici šalju magnetski puls u ljudski mozak i promatraju kako puls rezonira u neuronima koji se kreću – naprijed-natrag, s jedne na drugu stranu. Što dulje i jasnije traje jeka, veća je količina svijesti. Pomoću tog testa Koch i Tononi mogu odrediti je li pacijent budan, spava ili pod anestezijom.
Već postoje načini za mjerenje svijesti, međutim, otišli su dalje jer ova teorija kaže da svaki objekt koji ima phi veći od nule ima svijest. To bi značilo da su životinje, biljke, stanice, bakterije, a možda i protoni svjesna bića.
Koch vidi teoriju IIT kao onu koja nudi razumijevanje panpsihizma. U akademskom radu Koch i Tononi tvrde da njihova teorija “tretira svijest kao temeljno svojstvo stvarnosti”.
Moderna istraživanja i nedavne rasprave između budista i znanstvenika uglavnom su usredotočene na razumijevanje fizičkog mozga. Ali znanstvenici su jedva počeli razvijati razumijevanje uma – ili svijesti koja postoji sama za sebe.
S budističke strane, to je rasprava koja traje tisućama godina. Pokojni Traleg Kyabgon Rinpoche je rekao da: “iako je um, zajedno sa svim objektima, prazan, za razliku od većine objekata on je također svjetleći.” Na sličan način, IIT kaže da se svijest o kvaliteti svega značajno pojavljuje tek u određenim uvjetima, te da sve ima masu, ali veliki objekti imaju primjetnu težinu.
U svom kapitalnom djelu Shobogenzo Dogen, utemeljitelj Soto zen budizma, otišao je toliko daleko da je rekao: “Sve što postoji je živo biće.”
Koch, koji se zainteresirao za budizam na koledžu, kaže da se njegov osobni svjetonazor počeo preklapati s budističkim učenjima o ne-jastvu i panpsihizmu. Njegovo zanimanje za budizam, kaže, predstavlja značajan pomak u odnosu na njegov rimokatolički odgoj. Koch je isprva sumnjao da je Buddha učio da su osjećaji posvuda i da se pojavljuju na različitim razinama te da ljudi trebaju imati suosjećanja za sva živa bića. Koch nije cijenio težinu onoga što je rekao.
„Suočio sam se s budističkim učenjem da je svijest prisutna posvuda i na različitim razinama, a ova teorija je dokazala da je ta misao ozbiljna“, kaže Koch. “Kad vidim insekte u svom domu, ne ubijam ih.” Dakle, Koch je svojim istraživanjem došao do zaključka da se ne radi o kukcu, već samo o nositelju svijesti koja je sveprisutna u svemu.
Jasno je da je naše znanje nazadno i iskrivljeno do srži, jer tko je iskusio dugotrajnu meditaciju, uvidio je da je sve svijest, a ova istraživanja samo potvrđuju ono što je davno izneseno u davnoj antici.učenja, ali i kod nekih kršćanskih mistika, te u kvantnoj fizici i Jungovoj psihoterapiji.
IIT teorija obećava budućnost. Traleg Rinpoche je rekao da analitičke metode mogu ići samo do određene razine razumijevanja uma. Umjesto toga, kaže on, zaustavljanjem svog uma i razmišljanja, meditant može razviti razumijevanje prirode uma i kako se um odnosi prema svemu ostalom.
Razumijevanje je izvor svijesti i izuzetak.

Nikola Žuvela

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net