U radu s parovima ili u individualnom radu često primjećujem da postoji veliki problem definiranja očekivanja. Tako se partneru projicira očekivanje da će ispuniti želju, iako ja ne znam definirati što želim. Posljedica su svađe koje se događaju oko sitnica. Na primjer, dijete se udari o penjalicu, a žena kritizira muža kako drži dijete i krivi ga. Muškarac je uvijek kriv ako išta radi s djetetom, a ženi je a priori sve što radi s djetetom ok i radi to puno bolje od muškarca jer je majka. To su općeprihvaćena pravila iza kojih je očekivanje koje su žena ili muškarac imali od braka, a koje nikada nisu izgovoreni. “Majka zna bolje” nije istina, to je društveno konstruirani mit koji onemogućuje očevima da razviju autentičan roditeljski stil i stvara generacijski ciklus nesposobnih očeva i preopterećenih majki. Primjerice, zamjera mu, ali ne zna zašto. Umjesto maglovitih očekivanja, parovi trebaju vježbati konkretizaciju potreba: Umjesto: “Želim da budeš pažljiviji”, kažem: “Voljela bih da jednom tjedno prošetamo samo nas dvoje bez mobitela”. Umjesto: “Pomaži mi više u kući” kažem: “Možeš li ti preuzati odvoz djece vrtiću utorkom i četvrtkom?”
Suština problema je u nedostatku introspekcije. Ljudi ulaze u veze ne poznajući vlastite potrebe, ranjivosti i nesvjesne obrasce. Ako ja ne znam što pokreće moju dušu, kako mogu to prenijeti partneru? Ovdje se rađa klasična zamka, umjesto da se suočim sa sobom, tražim od partnera da ispuni prazninu koju nosim u sebi. Također, Anima ili nesvjesna žena u muškarcu ne voli kritiku, s njome on zna da nikada nije dobar za ženu i da što god učinio neće valjati. To je iracionalni osjećaj ili negativna Anima koja se u njemu budi ili njegova kritićna majka i on zatim projicira projekciju na pravu ženu. Kako smo rekli, radi se o simbiotičkom odnosu majke i djeteta: “Ti trebaš znati što osjećam bez da govorim.” To nije ljubav, već narcizam, očekivanje da drugi postane produžetak mojih želja. U našem slučaju: Muškarac je kriv kako drži dijete. To nije kritika postupka, već odbacivanje muške autonomije, žena traži da muškarac postane njen asistent u materinstvu, a ne ravnopravni roditelj. Kada žena neizrečeno očekivanje pretvori u prigovor, aktivira se njezin negativni Animus ili muški aspekt psíhe koji postaje tužitelj. Ona ne kaže: “povrijeđena sam”, već “ti si kriv”. Muškarac onda emotivna pada pod udarom negativne Anime ženskog aspekta koji šapće: “Nisi dovoljno dobar.” To nije dijalog dvoje odraslih, već dijalog dvije nesvjesne sile Anime i Animusa.
Teško je parovima definirati očekivanja koja su tihi ubojica svake veze jer bi to značilo da partneri znaju što je značenje veze. S druge strane, imamo muškarca koji očekuje partnericu, super majku, ali i zabavnu i otvorenu. Muškarac očekuje super Animu ili ženu koja ne postoji. Zato je zaljubljivanje u partnerice koje su nedostupne, popularan obrambeni mehanizam protiv prave veze, a opisan je u mnogim drevnim mitovima.
Definiranje očekivanja može donijeti mnogo jasnoće u vezu, ali partneri izbjegavaju jasnoću jer bi izgubili svoju idealnu projekciju. Tako igraju igru kritiziranja dok se veza ne prekine, a zatim ulaze u drugu vezu i nastavljaju istim putem. Na primjer, Martina je očekivala romantizam od svog partnera, ali on je poslovni čovjek i romantizam koji je pokazivao na početku sada je nestao. Nije nestala, ali je Martina njegove postupke protumačila kao romantične, ali to su bili naučeni postupci, kopiranje iz društva ili filmova. Razmjena sigurnosti i ljubavi često se događa ženama, odnosno očekivanja nisu jasno iznesena i potvrđena, u vezu se ulazilo s puno projekcija i magle, a na kraju je tihi ubojica ili očekivanje donio prekid. Veze bez definiranih očekivanja postaju emocionalni pothvat, partneri žive zajedno, ali svaki u privatnom zatvoru vlastitih projekcija. Razmjenjuju površinske geste dok unutra umiru od usamljenosti. Prekid ne dolazí zbog svađe, već zbog kronične emocionalne pothranjenosti. Ako ne možeš sruširti idole koji ste stvorili od zaljubljenosti nećete nikada upoznati stvarnu vezu.
To znači da su veze još uvijek na razini gdje su Anima i Animus demoni, muškarac i žena projiciraju ideale i ne dotiču se ove razine postojanja gdje mogu slobodno razgovarati o svojim očekivanjima. Takvo otkrivanje može donijeti jasnoću parovima, ali čak je i ovaj lako definirani koncept pretežak za veliku većinu. Možete provoditi ovu vježbu očekivanja cijeli život i bit će vam vrlo teško definirati što pokreće vašu dušu.
Nikola Žuvela
