Jung je promijenio astrologiju i alkemiju tako što ih je osuvremenio, dešifrirao je zamršene simbole koji žive u svakodnevici i oblikuju naš život. To je pravac nove duhovnosti u budućnosti jer se temelji na provjerljivosti. Kada sam krenuo na fakultet filozofije i religijskih znanosti, jedino pitanje koje me zanimalo postoji li doista nešto izvan ove stvarnosti? U ruke mi je došla Knjiga o Jobu i susretu sa starim Jahveom ili Saturnom koji kroz Joba vrši preobrazbu i kasnije, kroz Krista koji je simbol spajanja dviju sila u jednom arhetipu Jastva ili Krista simbolički prikazuje kako spajamo u svom životu kroz nedaće ove principe, svjesno ili nesvjesno. Naravno, čovjek koji ne razumije simboliku kojom obiluju snovi ovaj tekst smatra religijskim, ali ovdje ih koristimo jer oni najbolje predstavljaju psihičke procese. Ako bi napisao kompleks, ovaj tekst ne bi čitali, ali kada spomenemo Krist, naša psiha se pokreće, pozitivno ili negativno, osjećate ili pozitivni ili negativni osjećaj, ne možete ostati ravnodušni što pokazuje kako  naša psiha  koristi upravo ove simbole koji moraju imati naboj kako bi ih prihvatili u našu psihu odnosno kako da preobrazite strah, ljutnju, mržnju poput simbola Saturna u vašu svijest i koristite ih u svakodnevnom životu kao nadopunu vaše svijesti koja onda više ne projicira već živi život.

Kada se dođe do stvarnog dokaza jasno je da na tom putu nema nikoga oko vas jer se suočavate sa svime onim što nije napisano u knjigama, a to je susret sa Sjenom ili Saturnom, kako kažu alkemičari nigredo faza, u kojoj se ego kao hobotnica pokušava uhvatiti za nešto, ali crnina nigreda rastaljuje racionalnu stvarnost gdje se spoznaje da je ona samo papirnata fasada.
Kretanje Saturna i Jupitera govori nam o kolektivnim pomacima u našoj svijesti. Jung kaže: “Pri Kristovom rođenju, Saturn, zloćudni bog i Jupiter, dobri bog, bili su toliko blizu jedno drugom da su bile gotovo jedna zvijezda, to jest zvijezda Betlehema, kada je novo ja, Krist, dobro i zlo, rođeno zajedno.” Ponovno smo imali 2020.g. najveće približavanje Jupitera i Saturna nakon 400. godina što nam govori kako živimo u vremenima spajanja ova dva principa koja su u nesvjesnom spojena više od veze blizanaca.
“Alkemičar je dočarao Saturnov duh kao onoga koji je poznat, to je bio pokušaj da se svijest stavi izvan ega, uključujući relativizaciju ega i njegovih sadržaja.” ~ Carl Gustav Jung.
Dakle, Jung nam govori da ono što je čovjeku najvažnije, a to je ego, Saturn ga rastaljuje i pokazuje mu da je samo dio Jastva. U ovoj fazi ego se drži za sve ono što društvo jest tj., racionalnu stvarnost koju alkemičar ili putnik napušta i Saturna čini kao nešto što je sada u njemu i smatra ga kao ono što mu je sada poznato.
“Ove astrološke ideje sasvim su razumljive kad se uzme u obzir da je Saturn zvijezda Izraela, te da Jupiter znači “kralj” (pravde). Među teritorijama kojima upravljaju Ribe… su Mezopotamija, Baktrija, Crveno more i Palestina. Chiun (Saturn) se spominje u Amosu 5:26 kao zvijezda vašeg boga. Jakov Saruški (umro 521.) kaže da su Izraelci obožavali Saturna. Sabajci su ga nazvali “bogom Židova”. Subota je Saturnov dan… Saturn je zvijezda Izraela. U srednjovjekovnoj astrologiji vjerovalo se da je Saturn prebivalište đavla.  Saturn i Ialdabaoth, demijurg i najveći arhont, imaju lavlje lice.” Carl Gustav Jung

Pojašnjenje ovog teskta je slijedeći: Saturn je Kronos u grčkoj mitologiji ili bog vremena, zakona, reda, discipline, granica i kazne. U astrologiji je povezan s ograničenjima, patnjom i strpljenjem. Jung primjećuje da su se ove karakteristike podudarale s prikazom Boga Starog zavjeta, strogog, ljubomornog, pravednog Boga koji nameće zakon i često kažnjava svoj narod. U gnostičkoj tradiciji, Ialdabaoth je bio nesavršeni, arogantni stvoritelj materijalnog svijeta (demijurg), koji je zarobio božansku iskru u ljudima. On ima lavlje lice, što je također pripisivano Saturnu. Ovdje se Jungova paralela produbljuje: Jahve kao stvoritelj materijalnog svijeta i Saturn/Ialdabaoth dijele simboličke kvalitete strogog, distanciranog “Oca” koji vlada svijetom materije i zakona.

“Paralela između hebrejskog boga i Saturna od velike je važnosti u pogledu alkemijske ideje o preobrazbi Boga Starog zavjeta u novog Boga. Alkemičari su prirodno pridavali Saturnu veliki značaj, jer osim što je bio najudaljeniji planet, vrhovni arhont (Harraniti su ga nazvali “Primas”) i demijurg Ialdabaoth, on je također bio spiritus niger koji leži zatočen u tami materije, božanstvo ili onaj dio božanstva koji je progutan u vlastitoj kreaciji. On je mračni bog koji se vraća u svoje izvorno svijetlo stanje u misteriju alkemijske transmutacije. Kao što Aurora consurgens [I. dio] kaže: “Blago onome tko će pronaći ovu znanost i u koga ulijeva Saturnova razboritost” ~ Carl Jung

Spiritus Niger (“Crni Duh”): U alkemijskom procesu, prva faza je  Nigredo,  stanje tamne, kaotične, raspadnute materije, kako smo rekli. Ovo stanje je povezivano s Saturnom. Bog zatočen u materiji, Jung ovdje iznosi duboku psihološku ideju. Bog ili božanska svijest koji je stvorio materijalni svijet postaje zarobljenik vlastite kreacije. On je “mračni bog” koji je izgubio kontakt sa svojim izvornim svjetlom. Ovo je paralela s gnostičkom idejom, ali i s Jungovom idejom o nesvjesnom dijelu psíhe. Cilj alkemije nije bio ostati u Nigredu, već proći kroz njega do prosvjetljenja. Ovo je srž Jungovog tumačenja. Preobrazba Boga Starog zavjeta u novog Boga, Jung vidi alkemijski proces kao simbolički put na kojem se arhetip Boga transformira. Stari Bog (Saturn/Jahve), bog zakona, straha i kazne  mora proći kroz “tamnu materiju” vlastite strogosti kako bi se preobrazio u Novog Boga kakvog nalazimo u kršćanstvu, boga milosti, ljubavi i svjetlosti.  Citat iz Aurora consurgens (“Blago onome… u koga ulijeva Saturnova razboritost”, pokazuje da Saturn nije samo negativan. Njegova kvaliteta strpljenje, ozbiljnost, duboka, tamna mudrost,razboritost, nužna je za početak transformacije. Da bismo se promijenili, moramo se suočiti sa svojom “tamom” (Saturnom), a ne bježati od nje.

“Budući da je đavao bio anđeo koji je stvorio Bog i “pao poput munje s neba”, i on je bosanska “procesija” koja je postala Gospodar ovoga svijeta. Značajno je da su ga gnostici ponekad smatrali nesavršenim demijurgom, a ponekad saturinskim arhonom, Ialdabaotom. Slikovni prikazi ovog arhonta u svakom detalju odgovaraju onima đavolskog demona. Simbolizirao je moć tame iz koje je Krist došao spasiti čovječanstvo. Arhoni koji su izdani iz utrobe nedokučivog ponora, tj. Iz istog izvora koji je proizveo gnostičkog Krista.” ~ Carl Jung

Đavao kao, Gospodar ovoga svijeta, nije samo teološka izjava. Za Junga, ovaj svijet je materijalni svijet, svijet ega, svakodnevne svijesti i projekcija. Đavao je arhetip koji personificira sve ono što je u našoj psihi potisnuto, poreknuto od roditelja i društva te projicirano kao zlo u našu Sjenu u najširem smislu. Zajedničko Porijeklo Tame i Svjetlosti, najdublja poanta je da “arhonti” ili demonske sile i “gnostički Krist” spasiteljska sila, izlaze iz istog izvora “utrobe nedokučivog ponora”. Ovo je temeljni Jungov princip, nesvjesno nije samo rezervoar mraka, već i izvor transformacije i cjelovitosti. Naša najveća ranjivost i naša najveća snaga proizlaze iz istog korijena. Đavao i Krist su dvije strane istog arhetipskog novčića.

“Nemilosrdno se s drugog planeta vidi da kralj stari, čak i prije nego što je to i sam vidio: vladaju ideje, “dominantne”, promjene, promjene, koje svijest nije otkrila, zrcale se samo u snovima. Kralj Sol (Saturn), kao arhetip svijesti, putuje svijetom nesvjesnog, jednom od njegovih brojnih figura koje će jednog dana možda biti sposobne i za svijest. Kada je, dakle, alkemičar dočarao Saturnov duh kao svog poznatog, to je bio pokušaj da se svijesti dovedu do stajališta izvan ega, koje uključuje relativizaciju ega i njegovih sadržaja Intervencija planetarnog duha tražila se kao pomoć. Kad kralj ostari i treba ga obnoviti, uvodi se neka vrsta planetarne kupke – kupelji u koju svi planeti ulijevaju svoje “utjecaje”. Ovo izražava ideju da dominantna, oslabljena s godinama, treba podršku i utjecaj tih pomoćnih svjetala kako bi je učvrstila i obnovila. Ona je, također, otopljena u supstanciji drugih planetarnih arhetipova, a zatim se ponovno sastavila. Ovim postupkom taljenja i preoblikovanja nastaje novi amalgam sveobuhvatnije prirode, koji je uzeo u sebe utjecaje drugih planeta ili metala.” ~ Carl Jung

 Kralj je ovdje vladajuća psihička struktura, to može biti naše svjesno, stavovi, naša religijska uvjerenja, naš ego-identitet ili na kolektivnoj razini vladajuća religijska ili kulturna slika o Bogu kao što je Jahve. Ovo je arhetip svijesti. “Ostarenje” Kralja jest kada dominantna postane “stara”, to znači da više nije dovoljno da obuhvati i izrazi puninu psihičkog života. Postaje kruta, ograničavajuća i gubi vitalnost. Pojavljuju se simptomi u obliku anksioznosti, depresije, neuroze ili, na kolektivnoj razini, društvene krize. Promjene se zrcale samo u snovima jer svijest još nije spremna prihvatiti ih.

  Saturn kao Rješenje, a ne Problem, ovdje se vraćamo Saturnu. Alkemijčar ne poziva “mladog i svijetlog kralja” da pobijedi Saturna. Umjesto toga, on poziva duha Saturna da obnovi starog kralja. Zašto? Zato što Saturn predstavlja mudrost dubine, njegova razboritost proizlazi iz suočavanja s ograničenjima i tamom.  Njegov se utjecaj traži kao pomoć da se svijest dovede do stajališta izvan ega. Saturn nas prisiljava da se suočimo s našom krhkošću i konačnošću, što ruši iluziju o svemoćnom egu. Kupanje u Utjecajima Drugih Planeta predstavlja da stari, oronuli kralj naša zastarjela dominantna svijesti ne treba samo jedan lijek. On treba biti uronjen u cijeli psihički univerzum, u sve druge arhetipove. U praktičnom smislu, to znači: Integrirati emocije, a to su Mjesec i Venera. Hrabrost i agresiju Mars. Ekspanziju i optimizam Jupiter. Viziju i promjenu Rahu ili u Zapadnoj astrologiji simbol Uran, Neptun. Pluton. “Otapanje i Ponovno Sastavljanje – Saturn. Ovo je jezgra procesa. Zastarjeli identitet se mora rastaviti, otopiti. Ovo je bolan proces “Nigreda” koji vodi kroz krizu. Zatim se, uz podršku svih aspekata ličnosti, ponovno sastavlja u novi oblik. “Novi Amalgam”, Krajnji rezultat nije samo popravljeni stari kralj. To je potpuno nova, složenija i sveobuhvatnija struktura ličnosti. Ona je “amalgam” jer je apsorbirala i integrirala elemente koji su prije bili isključeni ili potisnuti poput đavolskih ili Saturnovih kvaliteta. Ova nova struktura manje je kruta i sposobnija je nositi se s proturječjima života. Ako bismo spojili sve ove odlomke onda imamo Krizu  ili “Kralj Ostari”, postojeći svjesni stavovi i identitet postaju nefunkcionalni. Susret sa Sjenom “Poziv Saturnu/Đavlu”, umjesto borbe, nužno je susresti se sa “tamnim” aspektima psihe, Sjena, kompleksi, demijurški aspekti, kako bi se pronašla dubinska mudrost koja je u njima zarobljena. Integracija ili “Planetarna Kupka”, psiha se uranja u širok spektar arhetipovskih iskustava kako bi se dekonstruirala i obogatila. Transformacija, “Novi Amalgam”, nastaje nova, cjelovitija ličnost koja uključuje i svijetlo i tamu, ego i nesvjesno, “kralja” i “đavla”. Ovo je put prema Individuaciji, postajanju onim što čovjek zaista jest.

Nikola Žuvela