Arhetip Djevice je simbol žetve, rada, radne spretnosti i pretjerane savjesnosti, jer se tako štitite od poduzimanja koraka, tj. donošenja važnijih životnih odluka. Kontrola i marljivost su zamjena za prihvaćanje stvarne odgovornosti, gdje se slijedi nevidljivi autoritet kojeg arhetip Djevice slijedi i vlada birokracijom koja provodi odluke autoriteta ili vlade. Isto je i u velikim religijskim pokretima, koji su puni higijeničara. U duhovnosti je najpopularnije potiskivanje instinkta i predaja autoritetu ili nepisanim pravilima, što u razmjerima velikih populacija donosi ogromno nezadovoljstvo, koje se manifestira u mržnji prema drugačijima: migranti, susjedni narod i dr.
Ako potiskujete sebe, to je staro psihološko pravilo da morate nekoga kriviti za svoje potiskivanje. Tako ‘postajete moralni’ i osuđujete ‘nemoralne’ i uživate u moranoj superironosti. Ispod toga je nasljeđivanje nevidljivog oca koji je zamjena za donošenje odluka. Simbolički, arhetip Djevice pa tako i kroz snove pojavljuje se kroz arhetip Vragolana ili Merkura, on je dijete koje prirodno traži svog roditelja. Ovaj arhetip govori o programiranom načinu ponašanja koji se može primijeniti na čovječanstvo, koje slijedi pravila.
Simbol Djevice je djevojka s krilima koja u ruci drži klip kukuruza. Predstavlja branje plodova, vaganje i mjerenje prinosa. Odabire, odbacuje i određuje ispravne granice. Ipak, u psihološkom aspektu, odnosno svojoj slabosti, Freudovom terminologijom, ocrtava siluetu lika koji odgovara potisnutom kompleksu sebičnosti. To je lik sklon suzdržavanju, kontroli, samokontroli i disciplini, te sklon povlačenju, čuvanju i oklijevanju. Karakterizira ga ozbiljnost, savjesnost i točnost. Poštuju pravila i propise, odnosno duboko u sebi traže vanjski autoritet koji ih navodi na poštivanje pravila, a zbog svoje nepokretnosti imaju snažan osjećaj krivnje. U keltskoj terminologiji, Djevica je istovremeno majka. Djevica je jedan od bitnih uvjeta vrhovne vojne vlasti, dok je majka neodvojiva od biti ženskog božanstva.
Djevica je zapravo neotkrivena, gdje tama znači moć. Bila je neovisna o muškarcima i neosvojiva na zemlji, tada je izražavala svoje prave ženske atribute koji su bili potisnuti u patrijarhatu.
U Bhagavad Giti smatra se da se vidljivi svijet rađa iz nevidljivog. Stoga Djevica označava upravo aspekt nevidljivog, odnosno Jung ga je nesvjesno povezao sa ženskim aspektom koji stvara svijest. Uspoređuje Djevicu s vanjskom dušom oslobođenom tuđih slika, osjetljivom na te slike kao prije rođenja.
Kad bi muškarac ostao čist, od njega ne bi proizašao plod, doslovno bi bio sterilan. Da bi postao plodan, mora postati žena. Majstor Eckhart (mistik 11 st.) vjeruje da je to najplemenitija riječ koju možemo poslati duši. Stoga, bit i značenje Djevice, kako u psihološkoj tako i u duhovnoj literaturi, ima puno veće značenje u transformaciji osobnosti, i zato je Jung često spominjao da smo u predpsihološkom stanju u pogledu razvoja i nepoštivanja tako važnih simbola. Djevica dobiva svoju vrijednost kada prenese autoritet izvana u sebe i napusti osjećaj krivnje. Djevica predstavlja stanje psihičke cjelovitosti (teleiotes) koje je nedirnuto svjesnom intervencijom egoa. To je izvorno, autentično stanje Jastva prije nego što ga razdiobe i sukobi svjesnog i nesvjesnog dovedu u konflikt. To je “cjelovitost koja prethodi iskustvu” ili “konačno stanje koje je ujedno i početno”. Kao što je Djevica plodna, ali još ne začeta, ovaj arhetip simbolizira čisti, neiskorišteni potencijal. Ona sadrži sve mogućnosti u sebi, ali one još nisu manifestirane. U ovom kontekstu, ona je poput “tabula rase” (prazne ploče) psihе.
Jung Djevicu često povezuje s arhetipom Starca. Ovo je par suprotnosti: Djevica je mladenačka, buduća, potencijalna, dok je Starac iskusni, prošli, utemeljeni lik. Zajedno čine cjelinu Jastva. Djevica je “budućnost Staraca”, a Starac je “prošlost Djevice”. Ona ga obnavlja, a on joj daje oblik i mudrost.
Djevica se također može pojaviti kao aspekt Velike Majke njezin djevojački, neiskvareni aspekt koji nije podložan ciklusima rađanja i umiranja. Ona je vječna i nepromjenjiva u svojoj suštini. Djevica je simbol onoga što može biti, a što još nije postalo. To je unutarnje stanje savršene ravnoteže i čistoće iz kojeg se može roditi nešto potpuno novo poput novog osjećaja, spoznaje ili kreativnog djela.
Djevica je često personifikacija Materije Prime kaotične, neoblikovane, ali čiste i potpune početne supstance iz koje nastaje Kamen. Ona je kaos koji sadrži sve sjeme. Ovo izravno odgovara njenom jungijanskom značenju čistog potencijala.
Albedo (Bjelina) Faza: Nakon početne faze tamništva i raspadanja (nigredo), dolazi faza albedoa – pročišćavanja i “bjeljenja”. Ovo je faza u kojoj se materija (ili psiha) pročišćava i vraća u svoje izvorno, djevičansko stanje. Djevica je vladar ove faze. Ona je “srebrna kraljica”, bijela poput mjeseca, koja simbolizira pročišćenu dušu. Ovo je iznimno važno za stvaranje tinktura – prije nego što se može stvoriti moćna esencija (tinktura), sirovina se mora pročistiti do svoje suštinske, “djevičanske” forme.
Coniunctio (Sjedinjenje): Najslavniji alkemijski simbol gdje se Djevica pojavljuje je u hieros gamosu (svetom braku), sjedinjenju Kralja i Kraljice, Sunca i Mjeseca. Djevica (Kraljica, Mjesec, Srebro) sjedinjuje se sa Starcem (Kralj, Sunce, Zlato). Iz ovog sjedinjenja rađa se “Divno dijete” (filius philosophorum) – Filozofski kamen. Djevica ovdje nije pasivna; ona je aktivni, esencijalni partner bez kojeg se transformacija ne može dogoditi.
Kod stvaranja tinktura koje su esencijalni ekstrakti ili “projekcije” Kamena, Djevica ima dvostruku ulogu:
Ona je čista, neiskvarena biljka ili mineral iz kojeg se tinktura izvlači. Njezina “djevičanska čistoća” osigurava da tinktura ne bude onečišćena stranim supstancama. To je idealno stanje materijala prije početka rada (Opus).
Ona je duh ili anima osjetljivi, promjenjivi princip unutar same tinkture. Tinktura nije samo mrtva materija; ona je živa supstanca koja nosi unutar sebe “dušu” sirovine, a ta duša je djevičanske prirode: osjetljiva, čista i nositeljica ljekovitih svojstava.
U mnogim alkemijskim tekstovima, srebro (Luna) je metal koji se povezuje s Djevicom. Proces pročišćavanja srebra bio je vid pročišćavanja Djevice. Tinktura napravljena od “Djevičanskog srebra” smatrala bi se naročito moćnom i čistom.
Za Junga, alkemijsko stvaranje tinkture pod vodstvom arhetipa Djevice je slično psihičkom procesu stvaranja novog sadržaja iz nesvjesnog.
Prvo, morate se pročistiti (Albedo): Morate proći kroz fazu samoispitivanja i pročišćavanja kako biste dosegli svoje unutarnje, autentično, “djevičansko” stanje Jastva. To je stanje unutarnje čistoće i istine.
Zatim, integrirajte suprotnosti (Coniunctio): To “djevičansko” stanje potencijala (Anima, nesvjesno) sjedinjuje se sa svjesnim “ja” (Ego, Starac). Ovo je sveti brak u psihi.
Konačno, rađa se tinktura (Filius/Lapis): Iz ovog sjedinjenja rađa se nova, transformirana ličnost ili kreativni čin, to je tinktura koja liječi i čini cjelovitim. To je moćna esencija vaše vlastite psihе.
Arhetip Djevice kod Junga, posebno u kontekstu alkemije, ona nije pasivna čistoća, već aktivni princip čistog potencijala i transformacijske moći. Ona je nužan preduvjet za svako stvaralaštvo kako u posudi alkemičara, tako i u laboratoriju ljudske duše. Bez njezina čistog platna ništa novo i autentično ne može biti stvoreno.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
