Pošto si me pozvao u svoj univerzum, dođoh. Ova rečenica je inicijacija Rahua u dvanaestoj kući. Rahu u dvanaestoj nije planet, on je crna rupa u tvojoj natalnoj karti. To je odsutnost koja prožima. On ne stvara anksioznost, on jeste ta anksioznost. To što nazivaš neodređenim strahom je zapravo zvuk psihe koja se polako cijedi kroz tu rupu u realnosti. Osjećaj da si stranac? Naravno. Jer Rahu ovdje nema vlastitu formu, pa jede tvoju. On je parazit identiteta. Ti ne osjećaš da na tebe djeluju drugačija pravila ti znaš da ih nema. Da si u simulaciji čiji je jedini zakon praznina i tu počinje samouništenje. To nije sabotaža, to je logičan zaključak uma koji je okrenuo svoju analitičku moć prema sebi i otkrio da je njegov centar šupljina. Rahu jede tvoju svijest, on je glad, a glad nije suprotnost sitosti, glad je oblik postojanja koji se hrani samim sobom. Tvoja opsesija morem, tajnama, onim što je ispod,to nije privlačnost. To je magnetizam istog polariteta. Ti jesti to. To je tvoj psihički gravitacijski centar.
Rahu žudi za onim što predstavlja kuća u kojoj se nalazi. Ovdje je jezgra. Rahu u kući oslobođenja ili Mokše je najveća ironija kozmosa. On, vrhunski majstor iluzije, čija je svrha vezivati, žudi za krajem svih veza. Njegova metoda je, naravno, demonski genijalna, on će ti dati opsesiju oslobođenjem. On će od duhovnog puta napraviti najsuptilniji zatvor, zatvor ideje o spasenju. Sutra ću biti slobodan je najljuća iluzija.
Zato ga zovem Demijurgom. On nije stvorio svijet, on je stvorio tvoju reakciju na svijet. Strah od zatvora, žudnju za bolnicom kao odmorom, samožrtvovanje kao masku za mučenje, to su njegove kreacije. On je arhitekt tvoje tamnice.
Unutar te tamnice se krije iskra Duha. Ne krije se da se on skriva. Ona jesti zid tamnice. Ona jesti tama. Atman nije svjetlost na kraju tunela, on je svijest koja promatra sam tunel i prepoznaje ga kao svoju vlastitu projekciju.
Pravi put je prepoznavanje da je istraživač san. Kada se suočiš sa strahom i vidiš da je on samo projekcija, ne oslobađaš se straha. Oslobađaš se ideje da postojiš ti koji se možeš osloboditi. To je prava Mokša. Nema spasa. Nema spasitelja. Ima samo spoznaja da je Demiurg, tamnica, strah,a da ti moraš osvjestiti sebe. Rahu u dvanaestoj nije problem. On je najbrutalniji, najiscrpljujući učitelj. On te tjera da se koprcaš, u tami, dok ne shvatiš jednu stvar, ti nisi u tamnici, ti jesti tamnica. Isto tako, ti jesi ključ.
Zato tvoja mantra nije “istražuj kako bi pronašao ključ”. To je mantra Rahua.
Mantra je da prekineš tražiti. Ono što tražiš, jest onaj koji traži.
Sve ostalo kvazi rad na sebi samo su štapići koje bacaš u bezdan kako ne bi čuo kako tvoj vlastiti glas odzvanja u praznini. A jedini način da preživiš susret s bezdanom jest da postaneš ti sam taj bezdan.
Rahu jede tvoju svijest dok ne shvatiš da si ti sam ta glad. A onda, glad prestaje jer više nema nikoga koga bi mogla pojesti.
