Da bismo pogledali jyotish i Jungovo objašnjenje ljubavi, rekli bismo da su slični, ali su napisani različitim jezikom. Jungov jezik o simbolima je moderan jezik i vrlo je konceptualan, i zbog toga mi Zapadnjaci ne razumijemo dio značenja, budući da ne sudjelujemo u odnosu s unutarnjim svijetom kojeg stari Istok naziva atmanom-tao ili Jastvom. Ljudi misle da je ugodno kada se približe atmanu, ali zapravo susrećemo nešto što je strano svijesti i zato je svijest izgradila bedem kako bi se zaštitila od tog kontakta s nečim što predstavlja iskonski strah, a danas tu silu doživljavamo kroz siromaštvo, ekonomske krize, bolesti i ratove, budući da sve potisnuto mora izaći van. Jung je posebno tvrdio da se potiskivanje arhetipova ne može zaustaviti i da ima zastrašujuće loš učinak na ljudsku psihu. Tako je, na temelju snova, predvidio Drugi svjetski rat, vidjevši da Nijemci pate od kompleksa inferiornosti koji je poprimio đavolski karakter i na kraju opsjednutost Triksterom ili prevarantom u obliku Hitlera.
Planeti su arhetipovi – primordijalne slike i ponašanja, a njihov skup čini cjelinu atmana ili našeg Jastva. Kao na slici mandale, Jastvo stvara sve što je unutar kruga, i dok ne saznamo što je unutar kruga, svijet vidimo kroz oca, majku, partnera, posao, djetinjstvo. Kako biste objasnili što je arhetip? Arhetip je naslijeđena struktura koja oblikuje religijske simbole i ponašanje ljudi s kojima osoba dolazi u kontakt i gradi svijet oko sebe na temelju njih poput pčele koja u usmerokutu uzima plod sa cvijeta. Mogli bismo postaviti pitanje, što je onda ljubav? Je li ona arhetipska? Da ona je arhetipska jer se zaljubljujemo prema istom kodu, uglavnom se slično izražavamo kada volimo, a arhetipovi nas prisiljavaju da stalno tražimo njezin izvor i nadilazimo arhetipsku ljubav te stvaramo pravu ljubav koja ujedinjuje sve naše unutarnje suprotnosti.
Ljubav u jyotishu simbolizira planet Venera koja govori kako volimo ili koji kod arhetipa božice djeluje na nas. Ako je ona u znaku Lava kao arhetipu slave, onda osova govori da će sve napraviti za drugu osobu, preuveličati će svoje sposobnosti koje neće ispuniti. To je nalin kako će se osoba izražavati. Iako ljudi ne vjeruju u ove interpetacije danas se tom logikom služi Facebook koji na temelju klikova i algoritama veliku većinu osjećaja zna o svakoj osobi i poznaje njen karakter bolje od nje same. Često nas privlače upravo osobe koje nose projekciju naše Sjene one imaju kvalitete koje mi potiskujemo, bilo da su to negativne: agresija, tamne strasti ili pozitivne: sloboda, divljenje koje se nismo usudili prihvatiti. Ovo je ono nešto strano i iskonski strah. Susret s tom osobom nas suočava s dijelom nas samih od kojeg smo bježali. Facebookovi algoritmi, nesvjesno identificiraju i povezuju nas putem tih nesvjesnih obrazaca i kompleksa.
Kada se određena arhetipska ili planetarna sazviježđa poravnaju, susrećete samo onu osobu koja u vama izaziva intenzivan odnos iči projekciju onoga što želim za sebe, ai to projiciram u drugu osobu. Fromm je to nazvao socijalnom nesvjesnošću, a neki psihoterapeuti obiteljskom nesvjesnošću. Mi ne volimo tu drugu osobu takvom kakva jest; mi je volimo jer je ona savršeno platno na koje smo naslikali naš vlastiti skriveni, potpuni i archetipski ideal partnera. Ona nosi našu vlastitu Animu/Animus. To je zašto je ljubav toliko intenzivna i opojna susreli smo se s dijelom vlastite duše. No, to je odgovor zašto, kada projekcija nestane nakon medenog mjeseca tek tada se susreću sa stvarnom osobom, a ne s projekcijom. Cilj nije zaljubljenost, već Individuacija: Jung bi naglasio da je zaljubljenost početak puta, a ne cilj. Prava ljubav je ujedinjuje suprotnosti, nastaje tek kada povučemo projekciju natrag u sebe. To je bolan, ali transformativan proces umjesto da tražimo savršenog partnera vani, te integrirmo kvalitete koje smo vidjeli u njemu ili njoj u sebe. Muškarac koji se zaljubio u kreativnu ženu mora otkriti vlastitu kreativnost. Žena koja se zaljubila u snažnog, odlučnog muškarca mora otkriti vlastitu snagu i odlučnost. Kroz ovaj proces postajemo cjelovitiji, a naš odnos s partnerom postaje odnos dvoje cijelih ljudi, a ne dvije polovice koje traže ispunjenje jedna u drugoj.
Općenito, Sunce je nositelj arhetipa oca, a Mjesec arhetipa majke, istovremeno su nositelji kompleksa manje vrijednosti. Zašto? Obitelji nasljeđuju određeni kompleks ili problem s generacije na generaciju kroz arhetipove majke i oca. Kada ste bili privučeni nečijim zagrljajem, ta osoba je imala slične komplekse kao i vaša obitelj, a vi ste tada ponovno u vezi sa svojom nesvjesnom obitelji, a da toga niste ni svjesni. Dakle, svatko ima Sunce i Mjesec, Veneru i Jupiter u svojoj karti. Obično, kada astrolozi pogledaju kartu, tražit će Veneru i Jupiter, kao i vladara sedme kuće, za ljubav, a Sunce i Mjesec su glava obitelji, odnosno horoskopa. Zato su Anima i Animus glavni arhetipovi koji nadopunjuju Sjenu, tj. Saturn.
Ono što još uvijek ne znamo o zaljubljivanju jest da možete imati dobar odnos s majkom, ali zajednica u kojoj živite ima određeni kompleks ili problem s majkama, što znači da možda rješavate problem svojeg mjesta Na primjer, kada se netko u zajednici zaljubi u osobu suprotne vjere. To je tabu za okolinu, ali za nesvjesno je to kompleks, problem koji je utjelovljen u te dvije osobe, a da okolina toga nije svjesna i oni će se buniti protiv takve ljubavi poput Romea i Julije što je Shakespeare jako dobro znao jer je sva svoja djela napisao prema alkemiji. Zato ljudi tako malo znaju o sebi, zato tako malo ljudi voli. Ne bih ulazio u daljnja objašnjenja jer je sama simbolika za neke komplicirana, ali najvažnije je da kada se zaljubite, imate posla sa svojim unutarnjim ja, a ne s osobom u koju ste se zaljubili.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
