Iako smo kao ljudi skloni ponosu i kontroli, vođeni idejom slobode izbora, u biti vlada neznanje, a tada se donošenje odluka svodi na odabir želje, a ne istine. Na naše odluke utječu strah od nepoznatog, vezanost za stvari koje volimo i odbojnost prema drugima koji igraju ulogu onoga što nam se ne sviđa, a sve to je sastavni dio ega. Da bismo se zaista odlučili, moramo prevladati sljedeće prepreke: kleše (uklještenja svijesti poput depresije, usred djelovanja avidye – neznanja), asmita (egoizam), raga (sjećanje na prošla zadovoljstva), dvesha (odbojnost), abinivša (strah od smrti). Ovi aspekti nas sprječavaju da iskusimo osjećaj slobode i donosimo odluke. Patanjdjali, prvi komentator ili poznavatelj joge, nije bio zainteresiran za sporedne stvari, već za čovjeka i njegovo oslobođenje, te je u skladu s tim, kao prvi psihoterapeut, precizirao uzroke koji dovode do patnje. U Indiji znaju da je Patanjali prvi dosegao srž psihe i opisao srž čovjeka na jednostavan i dubok način. Spomenuo je i vasane ili arhetipove koji utječu na ljudsko ponašanje.
Ego želi biti u pravu, želi dodijeliti imena i donositi sudove kako bi stekao osjećaj vrijednosti, točnije, moći, igrajući igru pravednosti, prikrivajući svoju mračnu iluziju vlastitog interesa. U tom smislu, avidya (neznanje) i asmita idu ruku pod ruku. Kada vam život ide dobro, ne pitate puno, ali kada dođe problem, vaš ego ne zna istinu, tada osjećate patnju jer avidya (neznanje) djeluje na vaš ego, što vas prisiljava na žrtve, hodate uvrijeđeni i ljuti na svijet. Samo čovjek odbacuje svoje božanske sposobnosti, prezire ih i bira patnju. Na putu do sreće i blagostanja, čovjek bira strah i patnju jer se drži neznanja.
Kada bolje pogledate, to je bila prilika da se pozabavite sobom i sankcionirate ponašanje ega koje vas je vodilo do lažnih ciljeva gdje nema ničega osim taštine. Stvari koje želite, ako ih pogledate statistički i znanstveno, vidjet ćete da ćete dobiti željene rezultate, ali i materijalistička istina je za ego strah, on odvraća osobu od truda ili bilo kakvog istraživanja.
Unatoč činjenici da se možemo osjećati loše, to je ipak ego, a ne vi. Kada donosite odluku, stavljate se u ranjivu situaciju, jer nikada ne birate istinu već želju za užitkom ili ragom kako kaže Patanjdjali. Ego daje sve od sebe da procijeni situaciju kako bi stekao privid kontrole, odnosno, kada ste dosegli stanje očaja, tada biste trebali znati da ste u stanju klesha, stanju u kojem je vaša svijest zarobljena i donosi pogrešne sudove o svijetu. Patanjali o njima govori u prvoj padi Yoga Sutre.
Raga, kao naši užici i dveša, naša odbojnost, temelj su na kojem se ego drži ili odbija i to su dvije strane iste medalje. Naša sklonost da stvari koje volimo proglasimo kao dio sebe često nas odvraća od onoga što je istina. Međutim, često ta dva faktora igraju veliku ulogu u procesu donošenja odluka. Stoga se naše odluke donose na temelju onoga što želimo, tj. raga kako kaže Patanjdjali, ali ne donosimo odluke koje se tiču širenja svijesti, i time privlačimo ne samo dvešu, već i kleše koje nas blokiraju i tek tada ne možemo procijeniti situaciju.
Strah od nepoznatog ili smrti abinivesha, najveći je strah i problem u donošenju odluka. Taj strah je najdublji, a Freud ga je nazvao tanatos ili nagon za smrti. To je najveća prepreka i najdublji strah od svih strahova. Svi strahovi potječu od straha od smrti. Abiniveša je duboka i stvara naš karakter, želimo biti u pravu samo zbog straha od smrti, ali to zapravo nije strah od smrti, to je strah od gubitka ega. To je najdublji strah koji blokira naše djelovanje. Joga je koristila tehnike za smirivanje uma, kontrolu osjetila i usmjeravanje naše energije prema unutra. Joga potpuno zatvara osjetila jer usmjerava energiju uma prema Jastvu ili atmanu, na temelju čega intelekt ili Budh tada može donositi valjane odluke. Sve ostale odluke uvijek se temelje na želji i osjetilima koja krivo pokazuju stvarnost, a ne na rasuđivanju ili viveki kao ispravnom načinu viđenja stvarnosti. Drugim riječima, to je ispravna vizija pročišćenog intelekta koji vidi cjelinu ili Jastvo, odnosno jasno vidi stvari, dok ljudi svijet vide samo kroz projekciju želje. Prevladavanje straha od smrti naša je najveća opsesija, koja diktira mnoge naše postupke i vodi materijalističke korake koji su inspirirani bijegom. Iako je kao takav nevidljiv, vodi mnoge odnose koji su inspirirani sigurnošću. Koliko smo daleko od Patanjdjalijevog tumačenja stvarnosti dovoljno govori da kao civilizacija ne znamo vidjeti što nama zapravo upravlja, a kada ne možete pronaći uzrok, onda ste kao civilizacija pali vrlo nisko. Promatrajte avinivešu i meditirajte o njezinoj moći kako biste razumjeli kako vas ovaj poriv oblikuje kao osobu.
Avidya, za Junga, bila bi identificiranje ega sa svime što nije Jastvo ili kraljevski arhetip, ekvivalent Patanjalijevom Puruši ili Atmanu. Istina koju tražimo nije samo odsutnost laži, već cielovitost, integracija svih dijelova naše psihe, uključujući i one koje ego odbacuje. Svrha nije uništiti ego, već ga ‘skromnijim’ učiniti, kako bi mogao slušati dubije impulse Jastva. Patnja je znak da Jastvo pokušava komunicirati s egom, da ga navodi prema cielovitosti. Odbacivanje božanskih sposobnosti je upravo odbijanje dijaloga sa Selfom. Jung kaže: “Najveći strah nije toliko strah od smrti, koliko strah od života u punini. Čovjek se boji vlastite veličine, vlastitog potencijala.” Abiniveša je ego koji se grčevito drži poznatog, čak i ako je to patnja, jer se boji nepoznatog prostora vlastite duše. Prava smrt ega nije uništenje, već mors mystica, mistična smrt koja vodi preporodu u Jastva. Jung bi se složio s jogičkom tehnikom povlačenja osjetila (pratyahara) za Istok, ali bi metodu za dosezanje atmana/Jastva vidio kroz aktívnu maštu i snove za Zapadnjake. Svaki dio nas, čak i onaj koji pati, dragocjen je i nosi značenje koje vodi prema Jastvu.
Nikola Žuvela
