Arhetipovi su samsaričke projekcije psihe koje su žive dok ih ne postanemo svjesni. Oni su naša mama, tata, partner, posao, sve o čemu sanjamo, zapravo arhetipovi određuju naš život.
Iako zapadnjak može lako objasniti ova božanstva kao projekcije, zapadnjaci se tome smiju jer malo tko ima iskustvo izvantjelesnog života i doživljavanja stvarnosti. Arhetipovi stavljaju zapadnog čovjeka u nepovoljan položaj jer ne voli dvosmislenost. Razumije umom, za njega je to iskustvo strano. Zapadnjak je u predpsihološkoj fazi srednjeg vijeka jer slijepo vjeruje u sliku autoriteta koju rijetko dovodi u pitanje. Zapadnjak je rob racionalnog razmišljanja, smije se unutarnjem iskustvu i velika većina ima veliku averziju prema spomenu meditacije ili snova jer je zapadnjak egoističan, razvio je obrambene sustave kojima se svom snagom opire znanju o arhetipovima. U trenutku smrti, ne prepoznajući te projekcije, čovjek se iz straha brzo vraća u maternicu ili stanje hedonizma, mačine zaštite. Za zapadnjaka, duša je nešto malo, puno sažaljenja, bezvrijedno. On radije koristi riječ “um”, iako se istovremeno voli pretvarati da je razumije.
Duša nije mala, već je sam zračeći Bog. Zapad ovu tvrdnju smatra bogohulnom ili je, s druge strane, prihvaća bez razmišljanja, a zatim pati od kvazi-duhovne arogancije koju prepoznajemo u religiji ili u novim duhovnim pokretima. Znanost koja je potpuno odvojena od duhovnosti, etike i samospoznaje postaje službenica Sjene – stvara oružje za masovno uništenje, zagaduje planet, i reducira čovjeka na mehanički sustav. Ovo nije prijekor znanosti kao metode, već njezine zlouporabe od strane nesvjesnog, “sjenovitog” ega koji traže moć i kontrolu bez odgovornosti. Za suvremenog zapadnjaka (i globalnog čovjeka), tehnologija i digitalni svjetovi postaju nova, moćna arhetipska projekcija. To nisu više samo “mama i tata”, već projekcija naših potreba za povezanošću, moći, zabavom i čak transcendencijom (npr. ideja singularnosti ili digitalnog besmrtništva). Ovo je nova, opasna mašina zaštite koja nas udaljava od stvarnog unutarnjeg iskustva još učinkovitije od čistog racionalizma.
Davatelj svega prebiva u nama. To je istina koju, unatoč svim dokazima, ne znamo, iako je od vitalne važnosti da je znamo. Prvi je Sjena ili potisnuti dijelovi osobnosti koji se javljaju u obitelji ili ono što mormo potisnuti radi obitelji kako bi bili prihvaćeni. Nakon toga, susrećemo Animusa ili Animu, podsvjesnog muškarca u ženama i podsvjesnu ženu u muškarcu. To su partnerske emocionalne projekcije, nakon čega susrećemo mađioničara, svečenika, Gurua ili arhetip mudraca koji nas zatim vodi do Jastva. Ovaj kratki pregled arhetipova pojednostavljuje pregled procesa spoznaje, ali on nije nimalo jednostavan, pun je suprotnosti koje nas spotiču jer želimo pojednostaviti život, što je zapravo nemoguće. Cilj nije ubiti ego, već ga maknuti s prijestolja u duši i učiniti ga slugom pravog Jastva. Bez zdravog ega, čovjek ne može funkcionirati u stvarnom svijetu i riskira psihotsko raspadanje. Kada nam strategije ega poput hedonizma, rada, kontrole, konačno ne uspiju donijeti smisao i istinsko zadovoljstvo, tada smo možda spremni suočiti se sa Sjenom i krenuti putem individuacije. Arhetipovi su samo zabava za ego ako ne radimo aktivnu imaginaciju i rad sa snovima jer ne možemo vidjeti njhivo pravo iskustvo i kako oni zaista djeluju u stvarnome životu.
Nikola Žuvela
