Metoda je nešto što nam se nužno nameće u svakom radu i bez nje mnoge stvari koje činimo u životu ne bi mogle funkcionirati. Primjerice, da bismo dobili kukuruz u ljeto morali smo ga prethodno posaditi u jesen, što znači da smo morali poštovati određenu metodu.
Međutim, istina je i to da metoda ne garantira uspjeh. Najbolji primjer toga je kada su znanstvenici ispitivali subatomske čestice, njihova istraživanja su pokazala različite rezultate. Ipak, dok ne sazrijemo do stupnja kada odbacujemo metodu i učenje gdje sebe pronalazimo onakvima kavim jesmo, metoda još uvijek ostaje jedino sredstvo na putu osvješćivanja našeg pravog Ja ili Jastva.
Kada govorimo o metodama, moramo biti svjesni činjenice da nema apsolutne metode koja na sve ljude djeluje pozitivno i dobro. Pa tako je i meditacija sigurno dobra za 90 posto ljudi, međutim za ostale ljude najučinkovitije je nešto sasvim drugo: odlazak u prirodu, slušanje glazbe ili razgovor i dr. Stoga, prije nego što počnemo govoriti o metodama, moramo biti svjesni da nema apsolutnih rezultata, kao što niti jedan zakon koji poznajemo u prirodi nema apsolutnu vrijednost već samo više ili manje vjerojatnu činjenicu. To nije tako samo u znanosti već je takva i naša priroda,odnosno da su svi zakoni koje poznajemo više ili manje vjerojatni. Tako je i sa jezikom kojeg upotrebljavamo u svakodnevnom govoru. Pojmovi koje koristimo za, primjerice, stol su izricanje trenutnog stanja. Kvantna fizika kaže da je stvarnost koju upravo promatramo je energija, stalno u promjeni, titraji iz trenutka u trenutku, a zbog našeg oka koje kasni u prijenosu informacija, naš um dobiva povratne podatke na temelju čega mi krojimo stvarnost oko sebe.
Metoda može biti sasvim ispravna, ali je prijenos informacija u našem umu sasvim drugačiji. Taj nepravilan prijenos informacija uvjetovan je mnogim činiocima poput kulture, roditelja i naše osobne razvijenosti. Stari filozofi su ovaj problem zvali doksa ili javno mnijenje koje govori da većina ljudi ima krivu sliku stvarnosti o svijetu. Mnoga su istraživanja pokazala da meditacija pomaže čak i kod fizičkih oboljenja, Ipak, za našu civilizaciju je strano tijelo koje smo pokušali usvojiti tijekom zadnjih sto godina koliko traje dolazak istočnih učenja na Zapad, odnosno jako je malo meditatana na Zapadu koji su u praksi 30 godina. Bez obzira što u Europi 20 posto ljudi boluju od depresije, a ovisnostima da ne govorimo, meditaciju kao pomoć ne koristi veliki broj ljudi. Znanost je u većini slučajeva skeptična prema meditaciji jer ne izlazi iz njhivog racionalnog okriva već dolazi iz intuitivne funakcije. Sve više je primjera u kojima biologija ne može ostati u svojim okvirima ako ne koristi psihologiju. To dokazuje i Jeremy Narby koji je otkrio da u nama postoji DNK mreža preko koje urođenici uz pomoć amana i halucegenih biljaka dobivaju podatke o lijekovima i hrani potrebnu život. Njihovo otkriće preko šamanskih metoda postalo je dio svake operacije srca i korištenje njihovog lijeka. To otkriće biologa već je davno prije otkrio psiholog C. G. Jung. Naime, ona govori da u svima nama postoji kolektivno nesvjesno nasljeđa iz kojih crpimo podatke naših predaka. Iz toga proizlazi da metoda ne može biti ispravna ukoliko kolektiv odbacuje intuitivnu funkciju koja je ključna da bi metoda ili meditacija imam potpuni učinak. Metoda jest nužna jer omogućuje strukturiran pristup stvarnosti bilo da je riječ o uzgoju kukuruza, znanstvenom istraživanju ili duhovnoj praksi. No, ona nije apsolutna. Čak i najpreciznije metode poput onih u kvantnoj fizici otkrivaju fundamentalnu neizvjesnost stvarnosti. To nas podsjeća da je svaka metoda samo model, a ne sama stvarnost.
Ne postoji univerzalna metoda koja odgovara svima. Neki će naći prosvjetljenje u tišini meditacije, drugi kroz kreativnost, prirodu ili dijalog. Ovo je ključno jer nas podsjeća da je ljudsko iskustvo duboko individualno. Putovi transformacije se ne mogu svesti na jedinstvenu formulu. Zapad je historijski favorizirao racionalizam, dok je intuicija često smatrana “iracionalnom”. Meditacija zahtijeva sporost i strpljenje, što je u suprotnosti s kulturom instant gratifikacije. Iako postoje brojne studije o koristima meditacije, njezin duhovni aspekt ostaje izvan okvira konvencionalne znanosti. Znanost bi trebala prihvatiti da su neka iskustva (kao šamanska vizionarstva ili duboke meditativne spoznaje) legitimni izvori znanja, čak i ako se ne mogu u potpunosti mjeriti.
Metode su korisne, ali ne smiju postati kavezi. Kao što kvantna fizika pokazuje, stvarnost je fluidna i dinamična naša spoznaja je uvijek djelomična, a ta nas istina može izlječiti.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
