Jedan par se upoznao na sveučilištu, bili su iz imućne obitelji. Nakon nekog vremena vjenčali su se i započeli život stvarajući karijere istovremeno. Živjeli su želje svojih roditelja i njihova najdublja očekivanja, kao i ideal savršenstva. Njihova Persona(maska) bila je uglađena izvana, ali tokom vremena maska je izgubila snagu i prekinuli su. Društvo često mjeri kvalitetu veze vanjskim pokazateljima , stabilnim poslom, imovinom, društvenim statusom, umjesto emocionalnom povezanošću ili zajedničkim rastom. Ljudi koji odabiru nekonvencionalne putove često se suočavaju s nepovjerenjem ili omalovažavanjem, iako upravo takvi partneri mogu pružiti dubinu i fleksibilnost koja nedostaje u “savršenim” vezama iz magazina.
Roditelji često puno “ulažu” u svoju djecu, a kasnije očekuju da im se to vrati. Malo tko želi priznati da su djeca ispunjenje njihovih ciljeva. Taj fenomen nazivamo obiteljskom nesvjesnošću ili narcisoidnošću, gdje se djeca ne prihvaćaju onakva kakva jesu. Djeca su nastavak obiteljske loze, a ako “ispune” to očekivanje, onda je lakše nositi se s drugim očekivanjima. Međutim, da bi se to dogodilo, potrebno je vidjeti imaju li djeca slične želje kao spomenuti par, ali obično se takva idealna situacija ne događa. Fromm je rekao da većina roditelja ne voli svoju djecu jer projiciraju svoje želje kroz njih. Naime, roditelji vole samo ono što bi njihova djeca trebala postati.
O “savršenim vezama” čitamo u ženskim časopisima, reklame su izuzetno popularne i profitabilne jer se savršeno društvo stvara oko idealnih projekcija.
Nažalost, 99 posto ljudi teži tim idealima i većina ih je nezadovoljna unaprijedodređenim željama. Žive ono što im nameće vanjski autoritet u obliku roditelja.
S druge strane, ono čemu bismo trebali težiti jest cjelovita ljubav. Takva vrsta ljubavi zahtijeva dobro poznqvanje svojih želja, ciljeva. Ona prihvaća ono što su odrasli odbacili u djetinjstvu. Koliko god takva ljubav bila jaka i na čvrstim temeljima, društvo je neće prihvatiti. Ljudi ne primjećuju takve parove, pa često na savjetovanju čujem da dobre veze ne postoje.
Što bi to značilo? Djevojka je upoznala dečka koji je bio kreativan, emocionalno svjestan, i u njemu je vidjela mogućnost dobre veze. Uopće je nije zanimalo što je samo povremeno radio neki posao. Prijateljice su joj rekle da on nema ništa, da ta veza nema budućnost, ali ona je osjećala da je to prava veza. Tijekom godina, njezine prijateljice su uglavnom prekidale ili su bile u vezama zbog djece gdje su muževi bili ti koji su ispunjavali sve društvene norme, ali iznutra je nedostajalo sadržaja. Budući da odnos u kojem par zna što želi i ne teži idealnom odnosu takav odnos većina uopće ne razmatra, odnos parovi mi uopće ne postavljaju o tome pitanje.
Do ove veze spomenuta žena nije došla lako, već kroz mnoge promašaje. Tri stvari koji dovode do krivih odnosa su hladni roditelji koji su nepovezani sa sobom poput spomenutih roditelja s početka priče. Drugo je Zapadna nepo ezanost s nesvjesnim i treća je perfekcionizam. Stoga je najviše odnosa u kojima se zene zaljubljuju u iskrivljene slike o ljubavi iu traumatične veze. Kod žena je to muškarac sa sindrom Petra Pana. Ako se vratimo na spomenuti odnos, unatoč onome što su njezine prijateljice doživjele u vezama, malo tko ju je pitao ili živi li u ispunjenoj vezi. Iznutra, ta je veza imala znakove odrastanja i promjena u kojima je ovaj par rastao, ali istovremeno su znali da to nije samo ljubav, već da su oboje u procesu upoznavanja svojih unutarnjih polovica i vlastitih projekcija.
Poznavanje ovog procesa značajno olakšava odnos u kojem se pokušavaju razumjeti i raditi na odbačenim dijelovima sebe. Da biste u tome uspjeli, ciljevi koje sada imate u vezi morat će doživjeti određenu katarzu kako bi se oslobodio prostor za razmjenu ljubavi.
Nikola Žuvela
⁰
