Karme samo naizgled pokazuju nejednakost u načinu života koji živimo. Zapravo, ne vidimo da smo jednaki u onome čega smo svjesni. Zbog površnosti se ne vidi da je svaki pojedinac svjestan točno onoga što treba osvijestiti.
Iako većina nas nema svjesno sjećanje na svoje prethodne živote, ne doživljavamo posljedice svega što smo uzrokovali u tim životima, ali upravo ti uzroci doprinose tome da se rađamo nejednaki. Čovjek je razvio mentalno tijelo i treba razviti emocionalno tijelo. Neki su uspjeli, neki nisu. Vjerovanje da su “svi ljudi stvoreni jednaki” ne smije se miješati s mišljenjem da su “svi ljudi rođeni jednaki”. Znamo da dijete rođeno s urođenom manom vjerojatno ne bi moglo očekivati isti način života ili životne prilike kao dijete rođeno zdravo. Međutim, nismo svjesni što to dijete mora riješiti. S naše točke gledišta, to se može činiti teškim, dok s točke gledišta lanca karme, to dijete rješava nešto sasvim drugo. Učite strpljenju i kako napredovati ograničavajućim sredstvima.
Iako znamo da je koncept da su svi ljudi stvoreni jednaki neralan, ne znamo da neki dolaze kao razvijene osobe a neke su tek započele svoj put. Dvije različite osobe, suočene s istim događajima ili okolnostima, doživljavaju ih različito. Jedna bježi od događaja, a druga se bori s preprekom i uzdiže se do najviših mogućnosti razvoja. Prva osoba mora ponoviti događaj, dok je druga spremna napredovati prema novim lekcijama. Kako se dani pretvaraju u mjesece, godine i živote, druga osoba će se sve brže uzdizati na više razine razvoja, dok bi se prva vrlo lako mogla boriti s istim osnovnim lekcijama beskrajno dugo. Iako svi živimo pod istim karmičkim zakonom, svaki od nas stoji na različitoj stepenici razvoja. Svaki korak je različita faza napretka, od kojih je najvažnija ona kroz koju moramo proći. Međutim, uvijek će ovisiti o koracima koje smo već napravili, hoćemo li dosegnuti visinu stepenica na kojoj sada stojimo.
Svaki korak iza nas je prošla inkarnacija i u svakom životu pazimo da su svi dijelovi stepenica ispod nas čvrsti i stabilni. Mnogo je rizičnije žuriti uz stepenice koje se kreću nego se boriti na donjim stepenicama dok ih ne osiguramo. Stoga, je koncept karme povezan s mnogim drugim čimbenicima koji nam nisu jasni, pa kada kažemo da je nešto uzrok u ovom životu, to objašnjenje je višedimenzionalno. Na primjer, možemo reći da duša mora razraditi odnos s ocem, s druge strane, psihološki, osoba se sve više oslanja na sebe, odvajajući se od autoriteta, dok otac uči odvojiti se od arhetipa oca i vidjeti dijete kao dušu na tom putu. S treće strane, osoba to najbolje može riješiti s tom osobom jer su prilagođeni njegovim obrascima, a da ne spominjemo druge uzroke.
Stoga, nam se može činiti da su uvjeti na poslu loši i da su nam roditelji takvi i takvi, ali zapravo je u sadašnjem trenutku toliko faktora isprepleteno da toga nismo svjesni, a budući da je naglasak na našem egu, ne vidimo te veze i ne možemo primijetiti inteligenciju. Zato je većina znanja orijentirana na vjerovanje jer ljudi ne mogu vidjeti te veze i pokušava ih se uvjeriti u taj proces, ali to nije uspješno jer da bismo vidjeli i napravili promjenu, potrebna nam je spoznaja. Stoga, kada nam se nešto dogodi, budimo svjesni da je taj događaj inteligentan, ali zbog sjene ega ga ne vidimo i onda se utapamo u sebičnosti i ljutnji, i zato ne možemo ni vidjeti što se događa oko nas. Karma nije jednodimenzionalna. Ako na to tako gledamo, bolje je da napustimo taj koncept jer krivnja nije put do razumijevanja karme.
Nikola Žuvela
