Jung je libido shvaćao kao širu životnu energiju, ne samo seksualnu. Nedostatak dopamina, koji je ključan za motivaciju i zadovoljstvo, možemo povezati s osjećajem “praznine” ili gubitka strasti prema životu. Dopamin je povezan s osjećajem nagrade i sreće. Ako ga nedostaje, osoba može osjećati nemogućnost da doživi duboko zadovoljstvo, što je povezano s neosviještenom “sjenom” – potisnutim dijelovima ličnosti koji blokiraju autentično iskustvo. Treba nadodali da zbog jačanja Persone i maske – slika kakav trebam biti, dolazi do problema s kreativnošću i imaginacijom, odnosno važnost kreativnog izražavanja za psihičko zdravlje gdje se višepaznje poklanja perfekcionizmu, a ne autentičnom izričaju koji se potiskuje. S obzirom na to da dopamin igra ulogu u kognitivnoj fleksibilnosti i inspiraciji, njegov nedostatak može dovesti do osjećaja “duhovne paralize” ili nemogućnosti pristupa simboličkom svijetu koji je bitan za uravnoteženu osobnost, točnije, osobe koje jedu zdravu i vježbaju, ako potiskuju ovaj dio osobnosti imaju istu razinu opasnosti od bolesti kao i ona osoba koja ne pazi na jelo, pa smo zato uveli pojam genetike, kada nam ne upale jednostavna objašnjenja.
Niska razina dopamina može dovesti do preokupacije negativnim emocionalnim stanjima, što povezujemo s nerazriješenim kompleksima, tj., odsustvom “muške” asertivne energije. Otežana povezanost s drugima (socio-emocionalna disfunkcija) – Novija istraživanja (kao što je studija s University of Birmingham) pokazuju da disfunkcije dopamina utječu na sposobnost mentalizacije – razumijevanja tuđih emocija i namjera. To bi se moglo povezati s Jungovim konceptom “kolektivnog nesvjesnog”, konkretnije, važnost odnosa u individuaciji. Simbolički to je gubitak “vatre” ili životnog impulsa.
Nikola Žuvela
