Većina nas živi život koji se sastoji od normativnih događaja, ali se sve više pitamo što se krije iza naših misli i djela.
Lucija je živjela u imućnoj obitelji u kojoj je otac imao glavnu riječ, a budući da je donosio novac o kojem je ovisila cijela obitelj, prešutno su podržavali dominaciju oca, koju je on koristio. Ako pogledamo njezinu natalnu kartu, jasno je da je novac za nju vrlo dobro postavljen, međutim, u prošlom životu živjela je u tom pogledu još bolje, ali je njezina ovisnost o obitelji bila još više naglašena. Živjela je u naglašeno patrijarhalnom sustavu, u bogatoj obitelji, te se tu javlja snažna povezanost i identifikacija s ocem, koji postaje nadrealna osoba. Fromm, Jung, Freud su fazu povezanosti s obitelj nazivali idealističkom povezanošću, a na kolektivnoj razini vidimo cijelo čovječanstvo zarobljeno u tom obrascu. Snažna funkcija oca i njegovo podcjenjivanje Lucije, doveli su je u ovaj život dominantne partnere, poput oca, ali koji su je ponižavali.
Kada se razočarala u takve partnere, pokušavala je birati drugačije partnere, ali kao i svaki recidivist, vraćala se dominantnim partnerima, sve dok u jednom trenutku nije odustala. I na jyotish konzultacijama i kasnije na terapijama mogla se uočiti ova situacija, poput promjene tona glasa gdje se svojim ponašanjem transformira u dijete, tj. promjenom glasa ulazi u identitet djeteta i na taj način pokazuje poštovanje prema autoritetu. Stanje djeteta i žrtve bila je navika iz njezina prošlog života, pa je posljednjih godina jako naporno radila na upoznavanju autoerirteta u sebi te je uspjela sebi pomoći, barem u smislu oslobađanja od opijata koji su bili zamjena za osjećaj nemoći kojeg nije mogla prihvatiti u sebi.
Kontrola je štiti od nepredvidljivosti slobode koju pokušava obuzdati, tako da moguća spontanost kada joj se sviđa partner ne dovede do situacije u kojoj se njezine želje i spontanost mogu ostvariti. Time je uskraćena za ljubav, ali čini sve kako bi spriječila moguću ozljedu i zaštitila se od moguće boli ako bi ušla u vezu. To je manje-više ono što mnogi rade u vezama. UKLJUČUJEMO SE U PROCESE NAŠE OBITELJI I ULAZIMO U LJUTNJU, STRAH, LJUBOMORU NA IST NAČIN KAKO SMO TO OSJETILI U OBITELJI. Lucija se tu ne zaustavlja, odnosno sada je svjesna situacije i poduzima male korake radeći na ovisnosti o lošim emocijama s kojima se želi uvijek iznova povezati sa svojom obitelji. Sada puno toga ovisi o njoj, odnosno o njezinoj odluci želi li odbaciti svoju sebičnost i konformizam koji joj daje sigurnost, ali istovremeno je ta sigurna zona otvara melankoliji i depresiji, budući da ego nije sam sebi cilj. Naime, nesvjesno neumorno radi na tome da nas promijeni.
Nikola Žuvela
