Nesvjesni obrasci su tajanstveni i stvaraju gravitaciju u vezama gdje postoji velika želja za vezom iza koje se krije neotkriveni obrazac. U tim obrascima međuovisnosti postoji vrlo jak magnetski pol. Da bismo ga vidjeli, potrebno je otkriti međuovisnost koja je neuhvatljiva, zbunjujuća, ali kroz ovaj obrazac ovisnik – kontrolor možemo pojednostaviti zaljubljivanje. To je jednostavan model i funkcionira otprilike ovako: postoje dvije uloge koje ovise o kodu, koji nazivamo kontrolor – ovisnik. Dakle, taj obrazac je nesvjesno-nasljedno programiranje koje ne vidimo kao dio svake veze. Kontrolor je na prijestolju koji izdaje naredbe u vezi, dok je ovisnik podložan naredbama. To su maladaptivni obrasci koji proizlaze iz spomenute dvije uloge koje gravitiraju jedna drugoj i stvaraju međuovisan odnos. Jedno i drugo se toliko privlače i toliko su međuovisni da se većina veza sastoji od njih.
Ovi parovi započinju svoju vezu s puno euforije i strasti. To su vrlo seksualno nabijene veze, a zatim se pretvaraju u borbu za dominaciju. Takav odnos, kao i većina veza, vodi do prekida. Mnogi ne vide da je potpuno transgeneracijski i obiteljski programiran. Tako se stvara intenzivan opsesivni odnos koji vodi do izdaje, odbacivanja i napuštanja, što je bit života ovisnika.
Kroz obitelj nasljeđujemo ulogu kontrolora ili ovisnika: Na primjer, majka prenosi svoju kontrolirajuću ulogu ovisnika na svoje dijete ili obrnuto. Ako ste u ulozi kontrolora, spašavate odnos ili dijelove sebe koje želite spasiti. Više o tome sam govorio u tekstu o arhetipu Petra Pana.
S druge strane, ovisnik ulazi u odnose s kontrolorima koji ga, čini se, spašavaju. Postoji kombinacija odnosa gdje su oboje ovisnici. Bit svih tih odnosa je uništenje odnosa jer ne možete nikoga spasiti, možete se samo nasloniti na nekoga i iscrpiti mu život. To su petlje kojima je svijet umrežen, a zatim postoje razdoblja krize koja na neko vrijeme resetiraju te odnose, nakon čega se ponovno stvaraju ti ovisni odnosi. Kada kažemo “živjeti autentično”, to znači biti izvan ovisničkih odnosa i stvoriti odnos s osobom koja ne stvara te petlje.
Kontrolor može ući u odnos i osjetiti zanos samog odnosa, ali ovisnik ne može donijeti odluku nakon što je odnos krenuo dalje, ne može se suprotstaviti kontroloru već to čini kroz tajni odnos kao neverbalnu komunikaciju. Transgeneracijski odnosi kroz spomenute petlje završavaju prekidom, nasiljem i ozljedom. To posebno možemo primijetiti u ovim područjima gdje je element ovisnika vrlo jak i gdje netko izvana ili kontrolor uvijek nameće politiku ili aranžman u kojem ćemo živjeti.
Zašto kolektivno ne primjećujemo ovaj program? Današnje odnose nazivamo strastvenim i zaljubljenim, ne zovemo ih pravim imenom, i to su ovisničko-destruktivni odnosi u kojima je osobnost potpuno traumatizirana. Dakle, živimo među ljudima koji ne mogu prepoznati pravu ljubav dok slave traumatiziranu ljubav kao ideal ljubavi. Dijalog ne postoji i normalno je da ljudi ne mogu imati veze kada ne razumiju osnovne emocije, ali onda ne mogu razumjeti ni svoj posao ni pravilno zarađivanje novca, što će također biti opterećeno tim odnosom. Osoba će teško zarađivati novac jer živi traumatiziranu ulogu svoje obitelji, što je u ovom slučaju potiče da postane ovisnik i tako u poduzeću se ne izbori za sebe.
Tema je zapravo lako razumljiva, ali obrasci se ne mogu promijeniti ako ih ne prepoznamo kao patološke odnose koje nazivamo normalnim odnosima iako su destruktivni u svojoj biti.
Nikola Žuvela
