Arhetip Jastva je naše pravo ja koje se pojavljuje u snovima u liku djeteta, mandala i dr. simbola. Naša tamna strana ili Sjena, također, pripada slici Jastva, ona predstavlja nesvjesnog čovjeka koji nastoji zadovoljiti instinktivne potrebe. Dakle, naše Ja se u relativnom svijetu očituje u suprotnostima, a svoje moralno izoštravanje dobiva u području ljudskog djelovanja. Također, Jastvo se prikazuje u slici suprotnosti Anime i Animusa, odnosno ženskog i muškog.
Kako te suprotnosti funkcioniraju?
Možemo li kritički sagledati svog partnera? Vidjet ćemo da je naše promatranje partnera pod utjecajem opsesivnog ponašanja kojeg formira kod muškarca njegova majka, odnosno njegov eros, dok sliku muškarca formira otac ili muška figura koja je, eventualno, bila umjesto oca. Zato je važno realnije promatrati svoja raspoloženja i vidjeti sebe u drugačijem svjetlu. U muško ženskim odnosima jaku ulogu igra Djevica. Mnogi muškarci tijekom odnosa pitaju ženu s koliko su muškaraca hodale, a još važnije, koliko su seksualnih partnera imale. Što je broj manji to je muškarac sretniji jer on nameće svoju sliku žene kakva ona treba biti. Mnoge žene se bore prekinuti tu identifikaciju i povezanost sa slikom da su majke i djevojke sa seksualnim predznakom. Mnogi feministički pokreti bili su inspirirani željom za oslobođenjem od ove povezanosti, ali pošto su oni u svojoj suštini plitki jer se ne bave psihom, odnosno feminizam je opčinjen Animusom i falusom odnosno kopiranje muškaraca i svega onoga što jesu (muškarac nosi hlače, žena nosi hlače, muškarac teži za uspjehom žena teži za uspjehom i dr.). Žene se identificiraju ponovno s muškom energijom umjesto da obrate pažnju na ženski princip i oslobađanje od Anima projekcije muškarca na ženu. Žena ne smije preuzimati mušku sliku Anime jer postaje kopija svih drugih žena koje kopiraju anima projekciju koju želi muškarac od žene. Današnja žena živi tu projekciju i ne upoznaje svoju ženu i Animu. Muška slika ženstvenosti još uvijek je zaključana u majci-djevojci, a to je stvaranje podijeljene slike žene unutar svake žene. Muškarac mora utrošiti mnogo energije da bi se oslobodio svoje majke kako bi stekao svoju neovisnost, no, kako to mnogi ne uspiju oni imaju jaku slike majke -djevojke koju onda nameću ženi. Većina žena ostane zarobljena u toj slici. Žene moraju koristiti taktiku i svoju snagu kako bi izbjegla tu identifikaciju jer i ona se bori sa svojom neosviještenom majkom koju želi napustiti kako ne bi bila opsjednuta duhom majke. Žena koja želi osvojiti muškarca koji ima prepotentnu majku preuzela je veliki zadatak na sebe kako bi nosila tu projekciju ili konflikt unutar sebe. S druge strane, ako žena bježi od majčinog kompleksa, postaje ono od čega bježi. Neuspjeh u povezivanju s vlastitim muškim duhom ili Animusom žena ostavlja svoju Animu na vjetrometini, ona je ranjiva i neprestano se bori s djevojčicom i majkom unutar sebe, odnosno stalno igra tu ulogu. Primjerice, Ana je imala dečka i željela je s njime imati obitelj, nakon pet godina ga je napustila jer je htjela i dalje ostati zaljubljena djevojčica. Kada se odlučila postati majka nakon 15 godina, ponovno je izašla iz braka kako bi i dalje mogla biti djevojčica. Ako pogledate oko sebe vidjet ćete prepun svijet majki djevojčica. U odnosu ova osoba će sabotirati partnerove pokušaje odrastanja, njen Animus će raditi samo u tom smjeru gdje želi muškarca u parametrima u kojoj je on služi za narcističke potrebe, koje, ako ne ispuni, odlazi dalje i lovi slične muškarce koji se još nisu odlijepili od svoje slike majke-djevojčice. Mnoge žene na savjetovanju mi govore da žele zrele muškarce, ali kada im podrobnije objasnim kakvi su to muškarci shvate da ne mogu s njima živjeti jer imaju svoj integritet, ne pokreću ih taktičke smicalice, poput plakanja, seksualna zavođenja i lijepe riječi već karakterne osobine žene. Žena djevojčica ne može primiti zrelog muškarca i zato se često čuje rečenica a gdje su ti zreli muškarci, nema ih, To je obrambeni sistem žene koja ne može prihvatiti duh Animusa u sebi u kojem mora odrasti i početi uzimati od njega razlučivanje, odnosno napustiti autocenzuru. Žena mora naučiti uočiti razliku između onoga što je kompleks majke i onog što proizlazi iz njezinog suštinskog integriteta. Suprotno, ako to ne uspije, u jednom trenutku može vrištati ako je muž pokuša maziti, a u sljedećem ga ugušiti seksom, neprestano mijenjajući mišljenje i stanja tijekom dana smatrajući da je zbog toga posebna.
Najvažnije je vidjeti ova stanja jer onda možemo mijenjati svoje reakcije u odnosu. Vjerovanje da možemo poboljšati nešto na drugome najčešće je od sumnjive koristi i malo može koristiti drugome i samom odnosu. Anima i Animus se neželjeni dijelovi naše osobnosti koji se pojavljuju kao zli duhovi koji nas progone. Probudite se ujutro i bacili bi se kroz prozor, mrzite svoj život, ustvari, vi ste to jutro opsjednuti neosviještenim duhom Anime koja vlada raspoloženjima. Ipak, oni imaju pozitivan aspekt. Svojom sugestivnošću predstavljaju unutarnja božanstva, pokazujući nam svojim pozitivnim i negativnim manifestacijama prirodu kako vanjskog tako i unutarnjeg svijeta. Služe nam za alkemijsko ili psihičko sjedinjenje muške i ženske energije, te rast kojim postižemo puninu ljubavi koja se ne može spoznati ako se temelji na lokotima koje ljudi ostavljaju na ogradama fontana i novčićima sreće koje bacaju u njega. Ljubav je previše inteligentna da bi se svela na sreću i nesreću. Jastvo i ljubav su jedno, oni ne pate od naših pogrešnih predodžbi o stvarnosti i usmjerit će nas na taj put milom ili silom. Naš otpor nema smisla, iako cijeli svijet živi tako da se opire tom putu.

Nikola Žuvela