Svaki ljubavni rastanak služi prepoznavanju projekcije Anime ili podsvjesne žene u muškarca i Animusa podsvjesnog muškarca u ženi i tako postajemo dublji, ali ne i bolji. Međutim, postoji nekoliko razina razvoja od strastvene do uzvišene. Ovdje ću kroz primjer pokazati dio realizacije ovog polariteta.
Mario je već s osamnaest godina pronašao svoju srodnu dušu, barem je tako mislio. Bio je romantičan tip, ljubav mu je bila sve, ili je tako mislio. Zavjetovao se na vječnu ljubav, u što je on vjerovao, ali je mislio da i njegova partnerica vjeruje u to. Nakon pet godina veze ostavila ga je i otišla s drugim. Tada mu se raspala projekcija života za koji je mislio da jedino ima smisla, odnosno sve drugo nije imalo nikakvog smisla.
Kako kaže Pablo Neruda: Iako je ovo posljednja bol koju mi ona nanosi i ovo su posljednji stihovi koje joj upućujem.
Čemu ga je taj rastanak naučio? Osim što je rastanak u njemu stvorio veliku prazninu, srušio mu je sliku o ljubavi kao smislu života, za koju bi se žrtvovao, pjesnički rečeno, skočio bi za nju sa stijene. Nestao je njegov idealizirani pogled na život u kojem je romantičarski pogled i duhovnost su bili na prvom mjestu kao okosnica života koju je jedino cijenio. Društvene znanosti, književnost, glazba, kojima je bio posvećen, sve je to nestalo, a paralelno s tim i mit o prijateljstvu i povjerenju, gdje je također doživio gubitke kao što donosi svaki proces individuacije. Rastanak ga je naučio da je ono što ljudi podrazumijevaju pod pojmom ljubavi kada se zaljube djevojka i mladić te da je to najveći domet ljudi te da je malo njih sposobno stvarno razmijeniti ljubav, a da ne upadne u projekcije ljubavi.
Romantični svijet ili stupanj razvoja tražio je od njega transformaciju tamnih emocija koje su mu sada stajale na putu, točnije, sve dok mržnju, ljutnju, strah, tugu ne prihvatimo kao dio ljubavi, ne možemo razumjeti ljubav. Rastanak mu je dao drugačiji pogled na ljubav, proširio je horizonte i mogućnost da, osim odnosa, treba pronaći i unutarnji sadržaj ili Animu jer je ona najveće gorivo koje stvara originalnost, pošto većina ljudi teži biti kopija. Obično ljudi vole se ono što je jednolično, bolesno, mazohističko, plitko i društveno prihvatljivo bez obzira koliko boli bilo u toj krčmi u njoj smrdi ali je toplo.
Premalo individualnosti donosi premalo pravih odnosa, odnosno odnos može nastati jedino ako su ljudi razvili individuaciju, dok oni koji imaju uspješan odnos bez individuacije u stvari žive u pozitivnom kompleksu braka i nikada se ne susretnu sa pravim pojmom ljubavi, točnije, kako ostvariti bilo kakav odnos prijateljski ili s osobom koja nije postala osoba, obično većina ljudi se druži s vanjskom Personom ili maskom. Kako će se održati ljubav u ljudima koji misle isto, ne razlikuju se i bježe od iskustva razočaranja i prevladavanja osjećaja krivnje, oni su predstavnici uniformiranosti i narcisoidnosti.
Rastanak ga je natjerao na introvertiranost koja je bila često i prinudna, odnosno po karakteru je bježao u ekstrovertiranost, ali morao je razvijati introvertnu funkciju u kojoj je spavala Anima njegov Eros i kreativnost. Arhetip heroja doveo ga je do pravog sebe, a arhetip prevaranta ili partnerova prijevara dovela ga je do tog izvornog dijela sebe. Arhetip Varalice (trikster) ili partnerova prijevara predstavlja Psihinu baklju koja otkriva tko je Eros. Stvarno voljeti donosi napuštanje, odumiranje starog dijela osobnosti koji se temelji na povezanosti s roditeljima i društvom. Nakon deset godina Mario je pronašao novu partnericu s kojom je zasnovao obitelj, nije si više dopuštao živjeti s osobom koja ne poštuje njegovu osobnost, već s osobom koju je zahvatio proces individuacije. Ta ljubav ne bi mogla opstati bez odnosa sa svojom dušom jer se ljubav ne može naći u drugoj osobi ako taj odnos ne postoji. Obično me ljudi pitaju kako to riješiti na brzinu, ustvari to je pitanje koje podsvjesno govori imaš li tabletu, emocije su mi ionako na drugom mjestu.
Individualnost je pokretač odnosa, ona ne ostaje u ovisnosti već u razvijenom karakteru. Rastanak nas uči kako živjeti život prihvaćajući patnju kao dio života i učeći iz iskustva. Mnogi mladi ljudi, osobito adolescenti, ne znaju živjeti s patnjom jer ne znaju njezino značenje, obrazovanje ih ne uči tome. Rastanak nas uči kako nas patnja otvara našim najvećim kvalitetama karaktera, jer originalnost ne može doći bez sudjelovanja u ljubavi i boli, te kako da razumijemo širinu iskustva i ponor života.
Nikola Žuvela
