Danas je na Zapadu ponovno oživio poganski mit o Luciferu i Wotanu koji je kršćanstvo proglasilo sotonskim. Jung je smatrao da je to greška koja nas prati do danas, projekcija zla na drugoga počinje od partnera, vlade, šefa, kapitalizma itd., a završava osobnim razočarenjima koja u starosti se pretvaraju u demenciju i čangrizavost. Zašto je on važan za današnjicu? Kronos ili Saturn postali su Lucifer koji je pripadao starim kultovima. U klasičnoj mitologiji Lucifer (lat. “donositelj svjetla”) bilo je ime planeta Venere, iako je često bio personificiran kao muška figura koja nosi baklju. Grčki naziv za ovaj planet bio je Phosphoros (također znači “donositelj svjetla”) ili Heosphorus (što znači “donositelj zore”). Kršćanstvo je postalo konvencionalna religija u Rimu, naravno ti su kultovi zamijenjeni tako da Sotona pali anđeo postaje Lucifer oko kojeg se vrti cjelokupna demonologija i opsesija kršćanstva, odnosno religija koja je najviše opsjednuta istjerivanjima đavla. To se najbolje vidi po arhitekturi crkava na kojima s enalazi ova figura, a o vješticama i inkviziciji ne moramo puno govoriti. Ta je opsesija duboko ukorijenjena na Zapadu jer ona ne postoji toliko u drugim religijama. Znanost je također opsjednuta etiketiranjem, prokazivanjem i ima isto ponašanje kao Crkva jer kada neka teorija drugačija od znanosti, dolazi do etiketiranja, lijepljenja etikete svima koji misle drugačije, potpunog izgona iz znanstvenog svijeta, kojeg su doživjeli mnogi poput Junga.
“U najmračnijem srednjem vijeku govorilo se o vragu, danas to zovemo neuroza. Đavao opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog jer se s njim nikada nismo stvarno suočili i stoga ostaje u svom izvornom divljem stanju u čovjeku. Vjerojatno nitko danas ne bi bio dovoljno brzoplet da tvrdi da je Europljanin stvorenje nalik janjetu, koje nije opsjednuto vragom, dok zastrašujuće događaje našeg vremena ne može nadmašiti gadosti svega što se dogodilo u prethodnim dobima. ” Jung

   U kršćanstvu i islamu zlo je odvojeno od dobra, pali anđeo koji zavodi ljude i koji ostaje neprihvaćeni dio prirode. Uzmimo samo seksualnost. Kroz psihoterapijski rad vrlo brzo ćete uočiti u kakvom su stanju ljudi po tom pitanju i koliko je ta funkcija u čovjeku odvojena od njegove prirodnosti, odnosno pretvorena je u gadost. Čak i znanost u seksualnom odgoju govore toliko hladno da je nevjerojatno koliko e odbacuje taj dio prirode koji se pretvara u različite seksualne devijantnosti kojima smo okruženi.
Sjena kao zlo u nama, odnosno potisnuta strana osobnosti koju većina ljudi vidi u drugima, divlja je i zla jer je potisnuta, ne doživljava se kao spomenuta seksualnost, kao dio nečega s čime se rađamo. Ta je represija karakteristična za Zapad. Paralelno patimo od Edipovog kompleksa u kojem Edip, koji nije mogao vidjeti da vodi ljubav s majkom, ubija oca, ne može preuzeti odgovornost i vraća se hedonizmu u kojem osjeća toplinu i zaštitu kao u utrobi.
Protestantizam smatra da je posjedovanje bogatstva na ovom svijetu zapravo milost Božja, odnosno to je legalizacija Edipovog kompleksa. Danas živimo u protestantsko-edipskoj slici stvarnosti ili korporativni sustav koji ostvaruje raj na zemlji. Autoritet ili Animus kao nositelj provođenja zapovijedi želje zapravo je podjarmljivanje većine koja pati od ovog kolektivnog uvjerenja.U sadašnjem razdoblju Saturna ili ogledala ili onoga koji nosi svjetlo-Lucifera, vidjeli smo kako se pokoravamo autoritetu i korporaciji koja će nas opskrbiti čarobnim lijekom. Taj spasiteljski moment koji je iskoristila religija, a sada ga koristi država, jako se dobro koristi (više o tome možete pronaći u sociologiji i psihologiji religije). Veliki papa ili čarobnjak daje ljudima čarobni lijek ili Isus hrani gladno stado na brdu. Kada proučite Jungovu psihoterapiju i poradite na iskustvima, shvatit ćete da možete biti uvjereni ateist, ali ste vjernik jer vjerujete samo u državni sustav  koji je bacio atomske bombe i pobio više ljudi u pedeset godina nego cijeli Srednji vijek  u tisuću godina.
Dakle, ljudi daju pola svoje zarade državi na godišnjoj razini da bi zadovoljili nevidljivu vlast, a kada veliki otac traži od Joba da dokaže svoju vjeru, onda ljudi postaju poslušni i govore da trebamo biti odgovorni nenasilni, da djeca trebaju manje igrati igrice i više se družiti i da trebamo provoditi više vremena s djecom.
Potrebno nam je dublje znanje jer tada mitologija, alkemija, snovi i astrologija mogu dobiti pravu dimenziju. Grčki Lucifer imao je pozitivnu stranu kao i bog Nijemaca i Skandinavaca Wotan, kršćanstvo je pogriješilo i okrenulo je njihovog boga prema  sotonizmu. Odbačeni mit ponovno živi u teorijama zavjere. Jung je tu pojavu nazvao enantidromija koja je osnova snova. Ona kaže da kada potisnete jednu stranu, potisnuto se automatski pojavi na drugoj strani, odnosno njena suprotnost. Racionalni bog ili sustav po zakonu enantidromije ima, s druge strane, svoj pandan ili teorije zavjere koje vide vraga u tajnim vladama. Oni utjelovljuju ono što nije prevladano u zapadnoj svijesti i na isti način, kao i država, objašnjavaju stvarnost, samo što je racionalno objašnjenje da je taj vrag bakterija, virus, ili rat u Ukrajni i Palestini.
Kolektiv želi potisnutu sjenu maknuti, osloboditi se ovog zla i pokušava je negdje potisnuti, pobjeći u svoju idealnu zajednicu koja je postojala samo u utrobi naše majke. Kada se dogodi neko zlo Facebook profili su ispunjeni rečenicama žalovanja, optuživanja krvnika i pravdanja, kao ta potiho govore znajući da su odgovorni da imaju svoju Sjenu. Žalovanja ne mogu vidjeti kao ideal dobrote, ja nisam to zlo ja nisam to napravila, drugi su krivi. Duboko u sebi znam da nisam socijalno angažirana da me boli briga za probleme, da me boli briga za demokraciju, da nemam pojma zašto se događaju konflikti. Kada se dogodi neki događaj kreću objave na Facebooku;  Patimo s tobom… Kao da većina želi reči, ali ja nemam to zlo ja sam jako odgovorna osoba uplatim uvijek za neku humanitarnu akciju, skupljam odječu i dajem je potrebitima, neprestano ispiranje Persone ili maske koja se treba ulickati za predstavu. Loši događaji su samo predstava DOBRIH ISPOLIRANIH MASKI I PRILIKA za još jedno pokazivanje. Kada sam radio u popravnom domu nagledao sam se toliko nesretnih slučajeva djece koje nitko nije pogledao osim novinara koji su čekali senzaciju, kao lešinari jedva čekali optužiti nekog defektologa i napraviti dobru reportažu. Sjećam se toliko štićenika koji su izašli iz doma i pitali su me iskreno da im dam novac, koliko sam im mogao dati bila je to mizerija, nitko o njima nije mario, a poslije sam čitao o njima u crnim kronikama. I dalje gledam te dobre ljude koji su dobri kada su reflektori upereni u ego, a ona djeca iz doma tamo na kraju grada… dobro društvo mari samo za sebe, ne gleda u ogledalo svoje Sjene. Kada sam pisao i pričao o njima, nisam dobio niti jedan upit da im se pomogne i tako se oni sami pobrinu da dođu na naslovne stranice da vam pokažu ogledalo vaše Sjene, oni postaju ta zlokobna osoba  sadržaj onog najtamnijeg u nama. Te dobre maske su me gledale iz reda radi, a ta šutnja bila je pravo zlo kojem si mogao gledati u lice. Bili su to dobri ljudi….
Hegel, njemački filozof je smatrao da ljudi žive u modelu Gospodar – rob, te da je obrazovanje usmjereno kapitalizmu, a ne odgajanju duše. Jasno, mnogi ne vide da živimo u modernom feudalizmu gdje vlada kult demonizacije. Današnji ekonomisti taj sustav nazivaju feudalnim globalizmom isti taj vrag kojeg Zapad nije osvijestio postaje feudalni poredak, ili kako bi rekao Jung, obrasci povijesti se ponavljaju sve dok ne postanemo svjesni problema.
Spomenuti kultovi, koji su pod maskama ili uvjerenjima većine, a to je da ljudi koriste svoj majčinski kompleks za poticanje hedonizma ili svoje Sjene (ali ne poznaju psihu), pali su u jamu koju su sami iskopali. Arhetip Lucifera i Wotana novi stari bog postaje kompleks u kojem ljudi žele biti nevini, a onda imaju slabu kariku koja učini nešto jako loše i preuzme kokektivnu Sjenu ljudi. Vidjeti tu Sjenu ipak je previše za čovjeka jer ulazi u njegov prostor hedonizma u kojem on za ništa nije kriv, sve to nema veze s njegovim uvjerenjima nego s nekim pokvarenim ljudima.
Ne zaboravimo, demonizaciji su skloni i racionalni ljudi, oni u demokratskom društvu imaju svoju Sjenu koju vide u Crkvi i tradicionalizmu i najviše o njoj govore, dok kršćanstvo i islamski fundamentalizam vide najvećeg vraga u hedonizmu. Takve teme im daju kredibilitet ili kapital uljuđenosti, ali ne vide u svojim njedrima tog istog krvnika koji bi se rado nekom osvetio jer nije istomišljenik. Dovoljno je pogledati kako su se odnosili prema indivdualcima, Tesla je bio sam u nekom hotelu, Mozarta se nisu ni sjetili, niz je jako dugačak da bi se prozrela ljudska lažna zabrinutost.
Čovjekov strah na ovom stupnju razvoja ne vidi zlo ili Sjenu u kojoj se ne odlučuje za osobni razvoj. Tko nam je kriv što smo se vratili u feudalizam, korporacije, banke, ili opsjednuti čovjek?
Ovdje je bitna simbolika ponavljanja obrazaca i nerazumijevanja psihe, a onaj tko ne razumije te zakonitosti nikada se ne može razvijati. Završit ću s Jungovim zaključkom: “Moje ja, ti si barbarin. Želim živjeti s tobom; stoga ću te tražiti ​​kroz krajnji srednjovjekovni pakao sve dok ne budeš mogao živjeti podnošljivim životom za tebe. Ti bi trebao biti posuda i utrobu života, zato ću te pročistiti u sebi. Ovo je put.”

Nikola Žuvela