Kada promatramo čovjeka, ne možemo reći da on nije lijepo biće unatoč užasima koje je spreman počiniti. Ako govorimo o onom normalnom dijelu čovječanstva u samim počecima djetinjstva, vidimo bića koja sanjaju, koja se tako kreativno igraju i u kojima spavaju mali genijalci (kako su pokazala i nedavna istraživanja, ali im obrazovni sustav uništava vašu kreativnost). To je čovjek i to je njegova prava bit, a uvjeti života su okrutni, pogotovo za one ljude koji nisu prizemljeni. Okrutnost nastaje zbog nerazumijevanja uzemljenja, odnosno negiranja ograničenja ili inicijacije koju dobivamo posjedovanjem tijela kroz koje učimo.
Neki prihvaćaju kreativnost i realiziraju je, a većina je ne prihvaća i onda moraju proći kroz inicijaciju zarađivanja za egzistenciju, što iscrpljuje i ono malo kreativnosti. Tijekom tog procesa većina reagira obrambeno, što znači da se ljudi raznim kompenzacijama štite od raznih ovisnosti. Ulazak u svijet odraslih i složenih emocionalnih stanja zapravo je prihvaćanje da nas se podrazumijeva. Međutim, mi ne reagiramo adekvatno na takve situacije jer Zapad negira postojanje takve situacije. Škola djecu uči stvarima koje nemaju veze sa životom, a 99 posto onoga što naučimo ne koristimo u svakodnevnom životu. No, postoji znanje, umjetnost koja nam pomaže razumjeti složene emocije kao što su ljubavni raskidi koje ne razumijemo, otkazi, pali ispiti, gubici… Svi ti osjećaji mogu biti ljekoviti samo ako shvatimo da je tjelesnost tvar kroz koju razvijamo različite intenzitete emocija, a svijest se zapravo očituje u emocijama. Kako paradoksalno, emocije i svijest kroz koje stvaramo individualnost nastaju tek u sukobu sa svijetom.
Svi rastanci koji su se dogodili ili problemi bili su samo u svrhu vraćanja sebi i vrednovanja onoga što jesmo, odnosno u svrhu razvijanja složenih emocionalnih stanja u kojima odvajamo o čemu partner priča, zašto priča i zašto nam je ova situacija upućena, zašto smo je privukli. Sve dok ne svladamo tu vrstu emocije, ne možemo doći u kontakt s malim djetetom na početku priče koje nosi kreativnost. Ne možemo se osloboditi njegove kreativnosti koja želi sići u stvarni svijet. To je ono što zaboravljamo, očekujemo da svijet to učini za nas umjesto da ovaj svijet vidimo kao priliku za razvoj emocija i njihovo razumijevanje kao što su ljutnja, mržnja ili strah. Promjena svijeta o kojoj se govori ne leži u političkim promjenama, već u promjeni percepcije vlastitih emocija i načina na koji ih dajemo svijetu, točnije ljudima u našoj blizini. Ta kvaliteta koju dajemo očituje se u razumijevanju emocija koje umjetnik pokazuje svojim radom. Što je složenije emocije uspio preobraziti, to više slika ili djelo postaju novi putovi. Kada slušate Mozarta, on govori o višeslojnosti emocija i njihovom stapanju u jednu melodiju. No, malo je onih koji razumiju tu alkemiju emocija, što znači da problemi u svijetu dolaze od nemogućnosti da se taj proces dogodi u ljudima, te nastaju vanjski sukobi, krize i epidemije. Napredak će doći samo ako razumijemo ovaj proces.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
