Stvarnost ne izgleda onako kako mi mislimo, ona je potpuna suprotnost od onoga što pretpostavljamo. Psihoterapija je otkrila da je emocionalna faza čovjeka i materijalizma povezana s njegovim stanjem svijesti od 3 do 6 godina (sebična faza razvoja).
Dakle, to je današnja svijest čovjeka koji, kada je u tom stanju, već ima dobro poznati razrađeni mehanizam ponašanja. Prvo, neracionalno se štiti kupujući previše nepotrebnih stvari, a posebno je važno spomenuti igračke kako bi sebi potvrdio da je dijete i da nema nikakvu odgovornost. Smatra da vlast ili tata mora voditi obitelj ili državu.
Kao i svaki narcis, a radi se o nešto višem stupnju razvoja od sebične faze, ova faza se hrani moći preko koje narcis dobiva pozornost, povećava moć i korist u svrhu maltretiranja ili uživanja u sadizmu te zadržavanja zadobivene moći. Postavljanjem na vlast sličnih narcisa oko sebe koji oduzimaju vlast spomenutoj djeci koja ne žele moć i zato vlast troši novac na igračke, dok će mnoga djeca govoriti kako ih je sustav prevario i čekati satima u čekaonici a ne dobiti liječničku pomoć jer se sredstva nisu trošila za pomoć već za gradnju nepotrebnih ustanova.
Europa, koja se ponosila kulturom, slobodom, revolucijom, demokracijom, ostatku je svijeta držala predavanja o demokraciji i važnosti slobode. Hegel je rekao kada je oživio duh slobode u društvu više se ne može zaustaviti, poput prosvjeta ispred Ministarstva u Njemačkoj gdje prosvjednici dozvole ljudima koji smatraju da su psi da im omoguće taj status. Mnogi ljudi u Europi poistovjećuju se s obrazovnom srednjom klasom, puni su riječi o toleranciji i jednakosti, ali ljudi govore jedno, a čine drugo. To je pravi primjer protiv autentičnosti osobnog iskustva. Osjećanja nikad nisu pouzdana, odnosno ljudi govore u osjećajima jedno, ali se ponašaju potpuno drugačije. Freud je davno razotkrio zapadnjaka pokazujući mu kako koristi svoj intelekt da prikrije svoje inferiorne sadržaje. Sadašnja demokracija je ideologija koja ograničava ljudske sposobnosti da jasno i slobodno misli zbog emocionalne nezrelosti. Primjerice, jedna predavačica je rekla da kada uđe učenik koji je kasnio na sat kažu svi da je ova fascikla crvena a u biti je bila zelena. Kada je došao učenik profesorica je rekla da je ova fascikla crvena i svi studenti su rekli da je crvena, kada je upitala studenta koji je zakasnio rekao je i on da je crvena. To je današnji čovjek, njime upravlja ideologija, a ne istina. Primjerice, neki migranti koji dolaze iz kultura u kojima ne cijene žene, na šalterima gdje rade žene ponašaju se bezobrazno. Kao u prethodnom primjeru, ne govori on, već njegovo vjerovanje ili ideologija zbog koje je spreman poginuti. Ako se pitate zašto današnja generacija ne cijeni fakultete, odnosno 30 posto Europljana mlađe generacije manje upisuje na fakultet zato što su otkrili da ideologija upravlja obrazovnim sustavom. Studenti se ne pojavljuju kao mislioci otvorenog uma, već se očajnički drže neke ideološke univerzalije kroz koju gledaju svijet. Za Kanta, javna upotreba razuma nije boravila na fakultetu. Razumno promišljanje se mora dešavati izvan zone interesa države ili zajednice. Tvrdio je da mišljenje na pravnim i teološkim fakultetima služi institucijama. Kako kaže filozof Slavoj Žižek: “Univerziteti nisu sigurni prostori; trebalo bi da vam je dozvoljeno da sve propitujete. U suprotnom, imat ćemo konzervativce koji kažu da je svaka seksualnost prijetnja civilizaciji, a na drugom kraju spektra woke kultura koja svakog, makar i blago propituje pitanje seksualne orijentacije proglašavaju „neofašizmom“… Ali potpuno je iracionalno zabraniti debatu o ulogama biologije, društva i pola. Ne prihvaćam tvrdnju da rod nije biološki određen. Uzmite ženu zarobljenu u muškom tijelu koja prolazi kroz promjenu: njihov izbor je – u izvjesnom smislu – slobodan izbor, ali nikada se taj izbor ne pravi kao da birate između torte sa jagodama i torte sa sirom. Zbog toga LGBT+ ideolozi mrze psihoanalizu. Oni smatraju da su ljudi potpuno transparentni i da znaju što on ili ona žele da budu. Freudova osnovna lekcija je da ne znamo što hoćemo. Naša osobnost i naš seksualni identitet su potpuno nedosljedni i kontradiktorni.”
Dakle, imamo dvije suprotstavljene ideologije wook kulturu i desničare, ali ni jedni ni drugi nisu svjesni da ih pokreće ideologija, istina ih ne zanima, a narcisoidni karakter se tu dobro snalazi jer on mora imati neku suprotnu stranu koju demoniziraju a to je s početka priče emocionalni razvoj djeteta koje mora imati krivca kako bi opravdalo svoj osjećaj neovisnosti, nepogrešivosti u onome što zastupa i osjećaj da je na dobroj strani.
Država je zapravo personifikacija Superega ili oca, neiživljeni život i projekcija želje koju želim dobiti od nekoga tko je autoritet, a ono mora biti lažan jer nam nitko izvana ne može dati vanjsku podršku da se osjećamo prihvaćeni. Ljudi u pravilu traže potvrdu od lažnog autoriteta kako bi nesvjesno spoznali svoje razočaranje, dok mu autoritet određuje što želi. Kako vam netko izvana može biti autoritet, a da pritom niste poniženi?
Često, kada žene traže oca u svom partneru, obično se zaljube u lažnog oca koji to nije, kako bi uvidjele njihove laži o zaljubljenosti i očekivanju spasitelja.
Što je onda stvarnost u kojoj živimo?
U stvarnosti, državu stvaraju spomenuta djeca, ona im je potrebna kako bi opravdali vlastito samokažnjavanje ili nesposobnost odlučivanja. Njih ne zanima što je većina zakona utemeljena protiv etičkih pravila i protiv samog čovjeka, oni čak i ne znaju da pravna znanost nema nikakve veze s etikom i humanošću.
U zapadnim zemljama su malo humaniji u tom PR-u, daju socijalnu pomoć, gdje provode onu drugu dehumanizaciju čovjeka, gdje direktno cijeli obrazovni sustav, a onda djecu usmjeravaju prema potrošačkom mentalitetu, čije su to vrijednosti roditelja ili potrošačke ideologije? Roditelji čitaju Hermanna Hessea, Dostojevskog, Kanta, Tagorea, razmišljaju o pročitanom, a onda o tome razgovaraju za vrijeme ručka. To je fikcija, a onda je jasno da ideologija određuje
Ovu priču pokušavam prikazati primjerima kako bi se vidjela bit sebičnog djeteta koje pliva u vlastitoj projekciji stvarnosti u kojoj kreira svoj zatvor. Koncept istinske slobode je daleko od stvarnosti kada je razina postojanja još uvijek u samim počecima ljudskog postojanja. Konačno, djeca to ne mogu naučiti u školi jer malo koji roditelj želi da mu netko otkrije obrazac ponašanja odraslih.

Nikola Žuvela