C. G. Jung pokušao je objasniti današnju epohu i njene probleme kroz simbole nesvjesnog ili Jastva koje predsrtavlja ukupnosti svih djelova naše ličnosti koja se sastoji od mnoštva arhetipova ili dijelova osobnosti kojih čovjek postaje svjestan tijekom života. Jung je primijetio da je “činjenica da se potpuni poremećaj nesvjesnog dogodio oko 1800.g:” Po mom mišljenju to je povezano s Francuskom revolucijom. To je bila manje politička revolucija nego revolucija uma. Bila je to kolosalna eksplozija zapaljive tvari koja nakuplja se još od prosvjetiteljstva, Goethe je doista mogao živjeti i disati, a u Hölderlinu je mogao barem glasno plakati za slavom koju je imala grčka kultura Osim toga, dekristijanizacija čovjekova pogleda na svijet bila je ubrzana, unatoč povremenim reakcionarima koji su to pokušali zaustaviti, došlo je do uvoza čudnih bogova, glavni uvoz bio je budizam, koji su širile misterijske religije, poput učenja Apača kao višeg oblika šamanizma. Rim je počeo smatrati stare bogove smiješnima. Stvorili su potrebu za velikim uvozom novih bogova, prilično su dobro uvezli sve što je postojalo, od najnižih, poput praznovjerja, do najplemenitijih cvjetova koji su doveli do ljudskog razvoja. Kada je u podsvijesti nestao simbol ili moderni mit koji bi čovjeka pokretao, mogla ga je pokrenuti samo njegova životinjska strana koja ga svakodnevno ispunjava, stvarajući svijet površnosti u kojem se više ne divimo kulturi, umjetnosti, književnosti… Budimo realni, znači li išta današnjem čovjeku umjetnost ili književnost? Da nije bilo državnih donacija, ove djelatnosti ne bi postojale za današnjeg čovjeka.”
“Naše vrijeme kobno podsjeća na to doba, kada ništa nije bilo kako treba i kada je nesvjesno vratilo stvari koje su bile zakopane od pamtivijeka. Ako ništa drugo, kaos intelektualnog znanja tada je bio manje izražen nego danas. Vanjski svijet je kompenzacijska zrcalna slika unutarnjeg svijeta.” Jung

Ako je svijet odraz samog čovjeka, onda je jasno koje vrijednosti i koji heroji pokreću današnje vrijeme. Povijest se ponavlja u obrascima. Doba Rima ili anticipacija novog mita koji je tada promijenio Rim, odnosno kršćanstvo, sada je ovaj arhetip potonuo u nesvjesno, odnosno došlo je vrijeme ili potreba za arhetipom koji će spojiti dušu i tijelo. 2Simbol Krista ili Bude, koji su u snovima nosioci arhetipa Jastva, imao je negativan stav prema ovom svijetu, što je stvorilo polaritet, jer je zemlja simbol majke. Alkemija se bavila objedinjujućim simbolima koji su ujedinili ova dva pola, a budućnost je upravo u tome, spoju muškog i ženskog principa. Svako je doba to činilo na svoj način. Naši preci kroz spomenute arhetipove, ali kada ljudi ismijavaju te simbole i ne uzrokuju nikakvu rekaciju u njima, oni govore što se događa u duši. No, svatko od nas kroz svoju unutarnju potragu traži svoj individualni put, ono što pokreće naše individualne motive  su  arhetipovi a oni su u službi razvoja individualnosti.
“Budući da ne možemo detektirati Božje prijestolje na nebu radioteleskopom ili utvrditi (sa sigurnošću) da voljeni otac ili majka još uvijek su u više ili manje tjelesnom obliku, ljudi pretpostavljaju da takve ideje” nisu istinite. Prije bih rekao da nisu dovoljno “istinite”, jer su to pojmovi koji prate ljudski život od prapovijesti i koji se još uvijek probijaju u svijest…” Jung
“Suvremeni čovjek može ustvrditi da može njima raspolagati, a može ojačati svoje mišljenje inzistirajući na tome da ne postoje znanstveni dokazi o njihovoj istinitosti. Ili možda čak žali što je izgubio svoja uvjerenja. Ali budući da imamo posla s nevidljivim i nespoznatljivim stvarima (jer je Bog izvan ljudskog razumijevanja i ne postoji način da se dokaže besmrtnost), zašto se mučiti s dokazima? Čak i ako nismo s razlogom znali koliko nam je potrebna sol u hrani, ipak bismo trebali imati koristi od njezine upotrebe. Mogli bismo tvrditi da je uporaba soli puka iluzija okusa ili praznovjerje; ali bi svejedno pridonijelo našem blagostanju. Zašto bismo se onda lišavali stavova koji bi nam pomogli u krizama i dali smisao našem postojanju?
“A kako znamo da takve ideje nisu istinite? Mnogi bi se ljudi složili sa mnom kada bih otvoreno rekao da su takve ideje vjerojatno iluzije. Ono što oni ne razumiju jest da je poricanje nemoguće “dokazati” kao i tvrdnju vjerskog uvjerenja. Potpuno smo slobodni odabrati koji ćemo stav zauzeti; to će u svakom slučaju biti samovoljna odluka.Međutim, postoji snažan empirijski razlog zašto bismo se trebali baviti mislima koje se nikada ne mogu dokazati. Treba znati da su korisni. Čovjeku su nužno potrebne opće ideje i uvjerenja koja će mu dati smisao života i omogućiti mu da nađe mjesto” Jung