Izgubljene ljubavi i neuspjeh sastavni su dio ljudskog života, ali što se više približavamo drugoj polovici života javlja se strepnja jer neriješenost pitanja smisla kao zahtjeva nesvjesnog zahtijeva od nas konkretna rješenja. Naime, ljudi često misle da u životu nisu imali sreće i da bi im život bio ispunjeniji i sretniji da su uspjeli ostvariti svoje ciljeve. To bi doslovno značilo da su uspješni ljudi nasmijani, a neuspješni tužni, odnosno da od depresije boluju samo siromašni i neuspješni. Iako oni koji su postigli taj uspjeh, dočekaju ih u drugoj polovici života Anima i Animus i kako život odmiče sve više susrećete ljude koje ste poznavali s izmijenjenim karakterom. Anima u muškaraca stvara melankoliju, ćudljivost, agresivnost, a kod žena Animus daje krutost i gubi se nježnost, sudovi postaju sve jače izraženi. Kako bi se zatvorila unutarnja praznina koju donosi muškarcima Anima, bježe u neuredan život, potragu za mladošću i okretanju prema mlađim ženama. Žena u drugoj polovici potpada pod utjecaj Animusa koji polako ali sigurno oduzima ženi, ako ga ne asimilira, sposobnost suosjećanja.
Jung i Fromm dokazali su da rješavanje smisla donosi ispunjeniji odnos, kao i mogućnost da osoba radi ono što voli.
Bez rješavanja smisla, u drugom dijelu života dolazimo do krize srednjih godina. Zaista je smiješno gledati četrdesetogodišnjake kako pokušavaju ponovno proživjeti svoju mladost. Muškarci i žene okrenuti su kultu tijela, odlaze na putovanja u egzotične zemlje bez želje za iskustvom i smislom, a kamoli želje za upoznavanjem nečije kulture, mitologije, religioznosti i filozofije. Kriza srednjih godina ogleda se i u brojnim preljubima u kojima pokušavaju sakriti osjećaj praznine. Mnogi se okreću duhovnosti (u potrazi za svojom majkom) u koju se nakon nekog vremena razočaraju. Mnogi stari simboli s kojima se čovjek srednjeg vijeka mogao povezati su nestali iz nesvjesnog i duhovno povezivanje bilo kroz kršćanstvo ili Istok su nemogući. Čovjek današnjice osjeća tu razapetost. Ponovna potraga za majkom u kojoj prestrašeni čovjek vapi za dobrotom ili zaštitom majke raspada se i u duhovnom traženju jer takav prisutup ne prihvaća stvarni život prihvaćanja odraslih emocija i stvaranja osobnosti.
Zapadnjak se ne može osloniti na stare religije i simbole jer oni služe jednoj eri i stari simboli se pretvaraju u nove simbole. Novi simboli ili odnos prema sebi temelji se na osobnom razvoju, ali to je puno teži put jer u njemu nema masovnosti, ne možete se oslanjati na pravila. Nesretna ljubav mnogima daje barem osjećaj razočaranja i žaljenja. Patnja im je zaštita, jer na taj način uzroke traže u jednodimenzionalnom pogledu na emocije(on/ona je kriv/a), dok pitanje smisla stvara kompleksnost emocija i stapanje suprotnih emocija.
Nakon Drugog svjetskog rata Zapad je razbio sliku o jednodimenzionalnom Bogu dobrote. Kao što je rekao Slavoj Žižek, najpoznatiji filozof današnjice: Ne mogu vjerovati u Boga jer je dopustio Auschwitz.
New age je sliku dobrote pokušao oživjeti, preoblikovati kroz samopomoć i pozitivno razmišljanje, nesvjesno poruku evanđelja, ali danas se suočavamo sa strahotama pozivima na rat, ponovnom služenju vojnog roka. Ponovno nas je zanemarivanje emocija dovela pred vrata zla, kako nas košta pojednostavljena slika svijeta.
U prijevodu, stara slika temelji se na arhetipu djeteta gdje su s jedne strane djeca ili pozitivno razmišljanje, a s druge zlobnici. Kako bi bilo lijepo živjeti u tom jednostavnom svijetu kojeg smo obožavali kao djeca. Odgajani smo na filmovima heroja i zlikovaca.
Mnogi vole živjeti u uvjerenju da su im uspjeh i ljubav uskraćeni nevidljivom rukom sudbine. U tom svijetu živi mnogo starijih ljudi i takva je slika svijeta vrlo popularna, ali je fragmentirana. Ta slika je zavođenje mase, uspješna je i danas. Mnogi stanovnici duše žive u nama koje moramo iznutra pomiriti.
Dakle, polariteti koji se stapaju u Cjelinu prava su slika nas samih i ona nas predstavlja kao kompleksna bića. Čak Indija i Kina, koje imaju više duhovne povijesti od Zapada, ne mogu više tako lako zaroniti u špilju neiscrpne unutarnje duhovnosti i čovjek je ostao momentalno nasukan bez odgovora. Na Istoku su mnogi zen samostani napušteni što nam svjedoči o novom vremenu i kraju jednodimenzionalne slike stvarnosti koju je gajila religija. Kao čovječanstvo, više nismo u stanju, kao što je to bilo u davnim vremenima, ispuniti se idejom kršćanstva koje je osvojilo Europu, ili još ranijeg budizma koji je također nestao danas u Indiji. Razočaranja su počeci ulaska u ozbiljniju priču o duši. Kako kaže Jung: “Vjera nije adekvatna zamjena za unutarnje iskustvo, a tamo gdje je nema, čak i snažna vjera koja je čudesno došla kao dar milosti može isto tako čudesno nestati.”
Danas je, više nego ikad, vidljiva čežnja čovjeka koji je sada na prekretnici i koji se ne može otkriti u masi, ali se istovremeno ne nalazi ni u spomenutim izletima, preljubima. No, postoji taj put koji je u unutrašnjosti i tu bi svatko morao hodati sam, tražeći svoje simbole, svoje pokretače i motore koji će stvoriti novo čovječanstvo. Mnogo je simbola u nama, ali svi oni najviši simboli uvijek nas vode k cjelovitosti, shvaćanju da nema spasa u nacijama, politikama, jednostavnim ljubavima u kojima vladaju sreća i nesreća, već u življenju ovog nesavršenog života u kojem razumijem da je sva ljepota svijeta u malim stvarima. Baš kao i ceremonija ispijanja čaja, gdje sjedite i promatrate Sunce koje se milijardama godina uvijek na isti način vraća u zenit, puno je boja, ali i smisla samog života u neizrečenom. Životni zenit nije težak kako mnogi misle zbog starosti, već zbog neprihvaćanja činjenice da se ne možete ispuniti užicima ovoga svijeta i da ste život potrošili na pogrešne stvari. U samoći ta misao raste, u zenitu nalazi put u svijesti čovjeka.
Završio bi Jungovim citatom o putovanju: “Mala su i skrivena vrata koja vode unutra, a ulaz je zapriječen bezbrojnim predrasudama, lažnim pretpostavkama i strahovima. Uvijek se želi čuti veliki politički i ekonomski govor. To su ustvari zablude koje su sve narode bacile u bijedu. Zato zvuči groteskno kada se govori o skrivenim vratima, o snovima i svijetu u nama..” Potražite ova skrivena vrata, nećete pronaći izvor u tuđim unutarnjim iskustvima.
Nikola Žuvela
Nova knjiga o Saturnu, narudžba: nikola@vedski-jyotish.net
