Ova tema se ne bavi kritikom religija, već onim što nam ona nesvjesno govori iznutra i kako je ljudima doista teško povezati se sa starim učenjima koja su mnogima pomogla u teškim životnim situacijama. Naime, danas u brojkama 20 posto Zapadnjaka boluje od depresije, a o ovisnostima da i ne govorimo, ne uspijevamo pronaći način kako da se povežemo sami sa sobom.
Više se ne govorimo o duhu jer on postaje u 18. stoljeću intelekt. On je stvorio novi svijet koji dijelom vlada prirodom, a priroda mu je vratila kroz ekološke probleme s kojima se ne može nositi. Suprotnost između razuma i prirode je očigledan. S druge strane, danas smo toliko ovisni o tehnologiji da nam je život postao bez nje nezamisliv. Priroda pronalaženja novih stvari donosi nam sve veću dostupnost opasnijih stvari, kao i masovna razaranja kojima se psihopatološki pojedinci služe u nekim ubilačkim akcijama po centrima i školama, a pitanje je kada će to postati masovnije.
S jedne strane, koristimo intelekt kao moć o kojoj govori mit o Prometeju, s druge strane, čovjek je potpuno nesposoban suočiti se sa svojom prirodom. Na primjer, u zapadnom svijetu teško ćete naći ljude koji su pravi prijatelji. U većim gradovima to je rijetkost, odnosno prijateljstva pucaju kao brakovi, kao mjehurići od sapunice. Današnji čovjek ne vidi da je nesposoban za odnose i društvenu odgovornost. Jung je rekao da su se iz nesvjesnog povukli bogovi ili arhetipovi koji su većini pomagali u odnosu s prirodom i povezivanju s njom. Da čovjek ranije nije bio povezan s prirodom, koliko god se danas čovjeku glupim činili nesvjesni simboli prošlosti prije ljudi nisu patili od depresije, niti su bili toliko dezorijentirani i površni kao današnji čovjek. Bogovi, kako su ih nazivale stare civilizacije, povukli su se duboko u nesvjesno. S druge strane, iz nesvjesnog su oslobođeni moderni demoni koji zamjenjuju boga: epidemije, dječje paralize, tumori, 20 posto stanovništva je neplodno, kao i pojava spomenutih raspada odnosa. Vječna je želja ljudi da budu bogovi, ali mi smo izgubili vezu s prirodom, pa se nešto što smo poboljšali pojavljuje na drugoj strani u neravnoteži.
Danas u Indiji žive samo četiri pandita koji znaju kako pjevati i ispravno prenijeti Sama-Vedu. Kažu panditi: Indijci studiraju informatiku, ne zanimaju ih Vede. Budisti će reći, kada bi samo ljudi prihvatili osmerostruki put, problemi bi bili riješeni. Kršćani kažu, kad bi ljudi prihvatili Isusa kao Spasitelja, našli bi spasenje, a racionalisti kazu: kad bi ljudi prihvatili razum i znanost riješili bi sve probleme. Sakriti se iza spomenutih slogana je najlakše, ali nema više ideje ili arhetipa dovoljno jakog da vodi ljude kao što su te arhetipske ideje nosile generacije prije. Pogledajte koliko su arhetipovi bili jaki u prošlosti da su ljudi tisućama godina gradili hramove, danas, toga nema niti u jednoj religiji.
Istina jest da su u religije izgubili kontakt s nesvjesnim ili unutrašnjošću pa slijede pristupe duhovnosti koji su bili prije 2000. g. Budisti kažu da treba odbaciti sve vizije kao beskorisne, kršćanstvo odbacuje snove, a racionalisti su rješenje pronašli u antidepresivima. Dakle pristupamo problemu na dječji način. Okruženi smo nižim u osobnom razvoju arhetipom, točnije, arhetipom djeteta ili djetinjastim odgovorima. Samo vizije i direktni govor nesvjesnog u svakom pojedincu mogu ponuditi rješenje, dok kolektivni odgovori iz prošlosti više ne mogu dati kvalitativno rješenje. Koliko god ovaj savjet bio dobronamjeran, ljudi ne cijene psihu i ono što nam ona ima za reći, pa će se u budućnosti ljudi bezuspješno pokušavati sakriti iza velikih religija ili racionalnih znanstvenih sustava i duboko ćemo patiti gdje će nove ideologije zamijeniti stare, odnosno stari demoni će zamijeniti nove. Današnja djeca i njihovo šokantno ponašanje pokazuje nam koliko smo izgubljeni. Ako ne cijeniš ono što je unutra i ne nalaziš smisao u tome, ne možeš ga naći ni u vezi, a kamoli u prijateljstvu. To su interesne veze i nemaju snage, nestaju u jednoj oluji svađe.
Sve ljudske težnje u uređenom društvu su blasfemija malog djeteta koje plače pred ocem od kojeg očekuje da mu kroji život. Tako se ljudi ponašaju, pa nije ni čudo što političari iskorištavaju takvo naivno uvjerenje, jer naivnost je zlo, nedonošenje odluka stvara vanjsku situaciju koja vas tjera ili na ljutnju ili na žrtvu. Potraga za snažnim idejama može donijeti vizije i snove. Za takav pristup mora koristiti sve alate koji su mu poznati, umjetnost, meditacija, joga, molitve, vizualizacije, ples i dr. Iako se rečeno čini pomalo naivnim, Nikola Tesla je sva važnija iskustva dobio iz tog svijeta, kojeg znanost i obrazovanje prezire. Odrastanje je prihvaćanje intuitivnih ideja kojima se moramo okrenuti jer nesvjesno je ispražnjeno zbog nedostatka naše želje da komuniciramo s njime. Teško je živjeti u današnjoj kulturi smrti koja ništa ne cijeni tako je i ljubav ispražnjena sadržaja.
Nikola Žuvela
Nova knjiga o Saturnu:
