Saturnovo razdoblje u indijskoj astrologiji predstavlja dugotrajno izlaganje Saturnu, alkemijski nigredo ili crnina koja sankcionira želju da stvaramo ovisnosti. Nenadu su se dogodile mnoge loše situacije i mislio je da je to nekako nemoguće da su se u tolikom broju mogle manifestirati. Otišao je na jyotish sajvetovanje i tamo mu je rečeno da je u razdoblju Sadhe satija, a onda mu, nakon toga, dolazi Saturnovo razdoblje koje će trajati 19 godina, dakle sveukupno 25 godina Saturnovog djelovanja. Taman kako je izašao iz Sadhe satija krenulo je Saturnovo razdoblje. Nenad nije mislio da je to moguće, ali s vremenom se potpuno prepustio meditaciji i proučavanju znanjima koja su se bavila tajnama uma. Shvatio je da jedino tako može preživjeti, Saturn ga je cijelo vrijeme brusio. Kada pogledate njegovu kartu, to je bilo jedino rješenje. Iz pogleda ljudi koji ne razumiju astrologiju ili alkemiju, to je bilo grozno, ali iz ovog drugog kuta to je doista filigranski rad Saturna i njegova brušenja koji mu je govorio da nije važno samo duhovno već da mora stvoriti ravnotežu s elementom kojeg je zanemarivao odnosno materijlu ili uzemljenje. U budizmu duhovna noć je najpoželjnija jer ova razdoblja izvade sve ono tamno u vama i pokazuju da se duhovnost ne sastoji od idealiziranja već traže spajanje svih djelova života: nema neba bez zemlje, nema prosvjetljenja bez tijela.
Nenad je svoju Sjenu tek pravilnije upoznao prije kraja Saturnovog razdoblja, nakon dugo vremena unatoč bavljenju duhovnosti 25 godina, nije razumio Saturna ili svoju Sjenu. Sve one idealizacije u kojima je smatrao da jako voli otkrile su mu naličje ljubavi, vidio je da je bio zaljubljen u projekcije, a kada ima projekcije ne daje pravilno, odnosno daje puno ocjenjujući da ti netko da nešto što nije u mogućnosti. To je kao da uđete u boksački ring i nosite cvijeće i mislite da je u njemu nešto lijepo, ali za cvijeće dobijete udarac. Kako ljudima objasniti da još uvijek nisu spremni davati jer ne prihvaćaju drugu stranu i obratno.
Nenad je u tom razdoblju shvatio da se ideološki opredjeljuje za pozitivno duhovnost u samom početku, ali za nastavak takvog života potrebno je razumijevanje. Ne možete pričati o ljubavi, a iznutra nemate izgrađeni stav, iskustvo, razumijevanje odnosa. Jednostavno ne ide, ali ljudi očekuju strelovite promjene u odnosima, a nisu svjesni da doslovno nemaju nikakva iskustva. Stoga bi ova razdoblja trebalo drugačije promatrati. Umjesto da shvatimo ovaj filigranski rad i promatramo ovaj proces u kojem nas Saturn truje svojim sumporom, ali u manjim količinama liječi dušu od površnosti kojom je ispunjen današnji život. Ovaj proces nam daje više mogućnosti gledanja na ljubav i odnose. Shvatiti u mladosti svoju seksualnu fazu razvoja, idealiziranje vlastitog voljenja, glorificiranje svojih sposobnosti voljenja stavlja nas na pravi put voljenja sebe odnosno uvida u kojem većina nerazumije da daje samo da bi im netko rekao da su dobri, a u dubini sebe ne vole sebe i o tome uči Saturn. Kada dođemo do kraja iluzije, više nismo pod imperativom zahtjeva ideala i prihvaćamo svoje loše trenutke u odnosima i od njih ne radimo dramu. To prihvaćanje sebe ili dar Saturna, taj dar običnog života u kojem uživamo upravo u sitnim stvarima, smijehu, svom radu, davanju i ljutnjama kojima ne dopuštamo da drugima manipuliraju našim životom kroz kritiku i ucjenjivanje. Susrećemo se s onim tamnim u sebi i zahvaljujemo se na mudrostima koje dolaze iz tamnih dubina.
Ljubavi su bile bolne, ali su napravile veliki bunar u kojem sada može odzvanjati smijeh. Što je dublja bila patnja to je prostor za smijeh veći.

Nikola Žuvela