Potreba za stvaranjem više slika o sebi stvara ponos, što nam ne dopušta samo-refleksiju i tada ne možemo stvoriti pravu sliku o sebi. Kriva slika o sebi donosi projekciju, a projekcije su strast koja se pretvara u patnju. Mnoge situacije koje čitamo iz crne kronike nastaju zbog pogrešne slike o sebi a onda i drugima. Enormne ljutnje projicirate na partnera iako se radi o očekivanjima koja ste nalijepili na partnera i partner se bori s tim očekivanjima, gdje dolazi do pucanja veze kada ta očekivanja postanu nemoguća. U slijedećoj vezi se nastavljaju ta očekivanja i onda se dolazi do kraja, strpljenje nestaje, razočarenje pobjeđuje sudbina postaje opravdanje umjesto da se prizna sebi nesposobnosti voljenja.
Nemojte misliti da se ovaj oblik kvazi voljenja može iskomunicirati. Prijatelj an drugoj strani će vas uvjeravati koliko je volio, ali ako promijenite kut gledanja vidjet ćete da osoba ima krivu sliku o sebi i svojim sposobnostima voljenja. Ako bolje slušate osoba govori o očekivanjima u ljubavi, ali oni su rezultat pogrešne slike o sebi. Obično se očekuje da je partner naš idealni ja i ne možete dopustiti različite scenarije voljenja, ne možete se potruditi i objasniti svoje potrebe i tada se osjećate usamljeno. Suprotna strana također misli isto i na taj način ostajete sa sjenom ili odbačenom slikom idealnog partnera, preplavljuje vas usamljenost i žalujete za Sjenom, a ne osobom koja je ispred vas i koju ne želite upoznati. U stvari, bojit se otkriti realnu sliku o sebi, a ako to ne možete učiniti, ne možete osjećaje dati drugoj strani, jer vam nije jasno što dajete, ali očekujete,a to je mitologija jer očekujete Spasitelja ili idealnog sebe. Očekivanje se pretvara u obnavljanje narcističke rane ili razočaranja jer odsjaj u vodi postaje utapljanje u vlastitoj slici, suprotno od toga je mućnost da upoznam drugoga i da djelim kroz slušanje gdje se susreću stvarna realna bića.Očekivanje se pretvara u gnojnu duševnu ranu koja stvara razočarano društvo. Kada ta razčaranost postane neizdrživa čovječanstvo zapali vatru rata da iskali nezadovoljstvo na nepoznatog Drugog ili objekt željenja, utapanje Narcisa u vlastitoj agoniji. To je lakše jer malo tko može priznati nerealnu sliku o sebi.
Nikola Žuvela
