Bio je to jedan od onih dana kada duša ne može disati, kada si na dnu i kada nestaje svaka tolerancija prema drugima. Sustav, odnos, posao oduzeli su vam bit, osjećate da ste okruženi orlovima koji vladaju u kaljuži taštine i gubite interes za životom jer vam je isisana esencija. Upravo to iskustvo za Junga i Fromma jest inicijacija nesvjesnog koja vodi prema individualnosti. Ali ljudi izbjegavaju taj ples na rubu jer traži od njih predaju, a ego živi u lažnim vezama i mitološkim pričama o zaljubljenosti kako bi se uvjerio u nemogućnost ljubavi i intimnosti.
Tko pleše na rubu, zna da je na rubu hladno, znaš da si sam. Kao što je Aristotel rekao, to mogu samo zvijeri i bogovi. Kad plešeš na hladnoći, lako se uplašiš, a za božanstvene transformacije od čovjeka se traži potpuna predaja, ali na rubu svaki čovjek uočava vlastitu nesposobnost, teško prihvaća individualnost.
Životinjski aspekti u nama sadrži pozitivne karakteristike Životinje se, naime, brinu za svoje mlade, dijele hranu, pomažu, nisu sebične i zle poput ljudi. Kako boli današnjeg čovjeka kada vidi da je niži od životinja i da one imaju veće vrijednosti i osjećaje za svoje bližnje. Zato je Isus govorio o stadu i pastirima, točnije, ova prispodoba govori o stanju svijesti ljudi i na kojoj razini žive. U tom stanju žive mnogi i u njemu vide spasenje jer nisu spremni za individualnost.
Kada su Jung i Fromm kopali po religiozno-psihološkim istinama, otkrili su da je psihološko postojalo mnogo prije psihoterapije Psihološko je skriveno u mitologiji, a najviše ga otkrivamo u Patanjalijevoj jogi.
Ono čemu se treba čuditi nije pokvarenost i ratovanje ljudi, nego vjera u kojoj ljudi misle da su bliski s drugima. Kakva je to blasfemija? Kako možeš biti blizak i voljeti, a ne znati tko si? Ljudi su odvojeni beskrajnim ponorom u odnosu jedno od drugoga i stvaranje mosta među njima doista je nešto što tek treba otkriti tek kada se prihvate unutarnji sadržaji. Ne možeš biti blizak kad ne znaš tko si pa tako niti seksualnost ne može stvoriti intimnost i zato je ona prazna.
Kako kaže Jung, životinja zbližava ljude. Naime, to je jedina poznata intima koju mi kao ljudski rod poznajemo. Recimo, danas smo preplavljeni seksualnošću, a intimnost u spolnosti ne može postojati jer partneri jedno drugom puno toga prešućuju i nemaju razvijenu individualnost kroz koju znaju tko je s druge strane, ne prešućuje se stavovi osobnosti koju većina nema. Kad je nemaš, ne možeš se prepustiti intimi jer u krevetu su dva skupa osobe koje žive samo društvena pravila, nema individualnosti. Biće kolektiva svoj ego doživljava kao dio društva, a zatim seksualnost doživljava onako kako je doživljava okolina. Pojedinac sebe doživljava samo kroz društvo, bez individualnosti. On ne može vidjeti ništa drugačije od onoga što društvo smatra istinom. Ono što pojedinac naziva spoznajom je samo ono što razumski razumije i prihvaća, drugo ne može vidjeti.
Prošle godine u svijetu je ubijena 331 transrodna osoba, brojke o silovanjima i ubojstvima žena da i ne spominjemo. Što je to nego poremećena seksualnost kod ljudi? Seksualnost stada ili životinje u nama je takva da želi osjetiti bliskost kao kad psi spavaju jedan pored drugog. To izgleda ovako: zaspite pored partnera, malo se ljubite, imate konvencionalne teme za razgovor i imate površnu seksualnost koja je više ritualna s jakim osjećajem za obitelj ili, kako Jung kaže, životinjski instikti samoodržanja. Oni koji su to pokušali promijeniti okrenuli su se mnoštvu veza misleći da će pronaći sveti gral, a pronašli su narcizam. Ne možete razviti odnos ako ste na razini gdje je partner objekti postoji samo zato jer poštuje društvene norme.
Ono što nazivamo zlom svaka duša mora proći u samorazvoju kako bi se mogla intimno prepustiti jer počinjemo priznavati Sjenu partnera i kroz slabost razvijamo suosjećanje. Zlo čisti laž i ukazuje da prihvaćamo upravo ono čega se najviše sramimo.
Ljubavnici osjećaju strah od napuštanja. To je strah da ih partner neće prihvatiti takve kakvi jesu, da će vidjeti u drugome čega se sami najviše srame. Skrivanje počinje od samog početka veze. Ljubavnici se mjere društvenim vrijednostima, a ono što nije vrijednost potiskuje se kao sramota. Kakva će tada biti njihova seksualnost? Ne mogu stvoriti intimu i jasno je zašto se seksualnost nakon nekog vremena pretvori u devijaciju kod mnogih parova. Kako bi se odmaknuli od starih veza, Zapad je uveo pojam slobode, za sve one koji su zapravo površni i ne mogu doživjeti sebe i partnera. Istraživanje na 42.000 parova iz cijelog svijeta pokazalo je da su Zapadnjaci oni koji se najviše zaljubljuju, a najmanje su zadovoljni vezama. To je zapadnjačka sloboda o kojoj ne smijete govoriti naglas jer prešućivanje istine je pravilo ljubavnog života, točnije ono što danas zovemo slobodom zapravo je narcisoidnost. Reči volim te i poslje toga reči ne volim, to spada u tu kategoriju gdje je odnos sveden na površnost što nam pokazuje da većina ljudi i u muzici sluša površne izjave o ljubavi.
Alkemija je znala da odnosa nema ako u sebi ne spojimo muško i žensko. Kršćanstvo je pokušalo ukrotiti seksualnost i znamo kako je to završilo. Budizam je kroz povijest, kao i kršćanstvo, imao i seksualne devijacije, a hinduizam je svoj imidž pokazao kroz mnoge napade na žene u Indiji. Probleme ne možemo negirati kao da ne postoje, potrebno je upoznati psihu.
Ljudi traže mane u ljudima, a ne pitaju se kakva je naša priroda, zašto je takva i kako doista ostvariti bliskost bez vraćanja na spomenutu životinjsku prirodu. Potrebno je razumjeti skrivene dijelove sebe i pokušati ih integrirati. Ako jedan od partnera ne razumije proces, onda sigurno taj rast ne može stvoriti ljubav ni intimnost. Mi tek trebamo upoznati intimne odnose, ali oni se razvijaju usporedno sa prihvaćanjem sebe i svojih djelova sebe.
Nikola Žuvela
