U Jungovoj psihoterapiji Saturn je simbol Sjene, a susret sa Sjenom je susret s alkemijskom supstancom nigredo koja rastapa ego i njegove projekcije. Ništa nije ono što nam se čini, kontradikcija se nalazi u gotovo svemu. Većina onoga što mislimo da je etično zapravo ništa značajno ne mijenja. Iza društvene etike krije se pranje savjesti koje ništa ne rješava. Na primjer, kada kupujemo organsku jabuku, činimo to jer se osjećamo dobro, pa si objašnjavamo da činimo nešto dobro za Majku Zemlju. Pritom koristimo automobile, avione, sve vrste prijevoza koji su veliki zagađivači, poput brodova koji dopremaju hranu i mnoge sirovine. Statistički, brodovi koji dopremaju robu u Europu zagađuju zrak koliko i automobili cijele Europe. Pitanje je u kojoj smo mjeri doista moralni? Paradoksalno, “zdrave sirovine” uzimamo kako bismo izbjegli suočavanje sa samim sobom i tu u igru stupa Sjena ili Saturn.
Primjerice, šaljemo 5 eura mjesečno siročadi u Somaliji i mislimo da smo izvršili svoju dužnost, a zapravo ljudi to rade iz osjećaja krivnje. To je stanje u kojem održavaju status quo kako bi trenutno stanje u kojem žive ostalo netaknuto i nepromijenjeno, odnosno to se čini kako bi se zaštitila zona komfora. Ukratko, ljudi održavaju stanje egoizma, što znači da ljudsko djelovanje ne ide za spoznajom duševnih sadržaja poput Sjene, Anime i Animusa, već za lažnim moralom tj., uljepšavanju slike o sebi. Tako danas imamo sveprisutnu svjetlosnu duhovnost kojom ljudi žele poboljšati svoju sliku o sebi, posljedica lažne čistoće stvara osjećaj krivnje jer se odustaje od samorazvoja. Saturn ili Sjena u natalnoj kući u kući u kojoj se nalazi, započinje rastakanje slike o sebi kroz npr. negativni događaj. Hedonistička ideologija u kojoj stanuje ego svim silama pokušava održati sjaj Persone lika i djela čistoće svoje nutrine, ali, s druge strane, stoluje ocrnjeni Lucifer ili Saturn koji kvari sliku blještavoj slici o dobrom građaninu. Mit kojeg je započeo naivni Sokrat vjerujući u dobrog građanina i demokraciju. To pokazuje prirodu gnojne slike društva koje u saborima i skupštinama izmišlja tisuće zakona kako bi sakrilo vlastitog Minotaura u kojem je Zapadna demokracija blagoslovila u mjesec dana legalno ubojstvo 20 000 Palestinaca prema obznanjenim službenim podacima, a povijest Zapada i čiste moralnosti uglađene Persone pokazuje kako Zapad nije ni blizu osvještavanje ovog problema duše.
Budući da se čovjek boji živjeti svoje porive jer se time svodi na najsebičnije biće, svoju sebičnost umata u lijepu sliku s mnoštvom institucija koje se bave pranjem njegove savjesti.
Krivnja je regulator. Opsjednutost zdravom hranom, spašavanjem planeta, sve je to lažni moral koji zapravo prikazuje stanje čovjeka u kojem nije sposoban vidjeti sebe onakvim kakvim jest, a potom i usmjeriti svoj život u nešto smisleno. Zdravom hranom želimo što duže održati edipsku fazu hedonizma, dok, s druge strane, imamo vojsku duhovnih čistunaca koji se bave “duhovnom čistoćom” koja nema nikakve veze s unutarnjim sadržajima. Ne možemo vidjeti da svojim mislima i ciljevima stvaramo sukobe na drugoj strani svijeta (teorija determinističkog kaosa). Ne možemo razumjeti da je kolektivno nesvjesno (C.G. Jung), ili kako kaže kvantna fizika: sve povezano, sve je jedno (David Bohm, kvantni fizičar). Terorizam se ne može pojaviti ako nije u našim umovima i srcima. Ne vidimo koliko je naša demokracija totalitarna i puna jednoumlja i da smo isto tako puni jednoumlja kao i terorist, s druge strane. Ne vidimo koliko smo zagrizli u svoj ego i da je slika terorista ustvari naša stražnjica (Freudova analna faza) ili Palestina, migranti, crnci, pedofili i dr. Nasilje je samo čin iza kojeg se iščitava naša potisnuta teroristička strana osobnosti. Ta druga strana je Saturn kojeg čovjek od straha ne može vidjeti kao dio sebe i suočiti se sa svojim zločincem gdje se potiskujemo i ne vidimo da je potrebno prihvatiti porive i usmjeriti ih ka samoostvarenju ili individualnosti koja nas potpuno udaljuje od društva. Sjena ili Saturn služe odvajanju od društva i razvijanju svojih potencijala. Ipak, Jung nas upozorava “vrag… opisuje grotesknu i zlokobnu stranu nesvjesnog; jer mi se s tim nikada nismo doista uhvatili u koštac i stoga je ostao u svom izvornom divljem stanju. Vjerojatno nitko danas ne bi bio dovoljno brzoplet ustvrditi da je Europljanin stvorenje nalik janjetu, a ne opsjednut vragom. Zastrašujući zapisi našeg doba vidljivi su svima i nadmašuju užasnošću sve što se bilo koje prethodno doba, sa svojim slabim instrumentima, moglo nadati da će postići.”
Djelovanje u individuaciji počinje kada se promijeni naš stav, a onda se događa čudo jer naš stav nalazi materijalizaciju, postaje stvarnost i ta stvarnost podržava ono što smo spoznali iznutra. Događa se davno izrečena činjenica da su svijet i materija jedno. Spoznaja je pokazuje naše stvarne mogućnosti, gdje možemo odbaciti sve što smo naučili, a takva spoznaja više ne može u nama potaknuti želju da idemo na posao koji ne volimo, razvijamo svoje potencijale i napuštamo “sigurni” posao ili lažnu sigurnost.
Ljubav ili znanje nemoćni su bez okrutnosti; okrutnost bez ljubavi kratkotrajna je strast. Kako bi rekao jedan filozof: „Ako parafraziramo Kristovu izjavu o jedinstvu ljubavi i mača – u oba slučaja osnovni paradoks je da ono što ljubav čini anđeoskom, što je uzdiže iznad nestabilne i patetične sentimentalnosti, odnosno sama okrutnost te ljubavi je povezanost ljubavi s nasiljem – upravo ta povezanost potiče ljubav da “nadiđe ljudska ograničenja”.
Saturn kao mračna tvar u nama ili ogledalo kako su ga zvali alkemičari, govori ono što radimo u odnosima: dajemo lažna obećanja, volimo svoje projekcije a ne osobu, točnije razotkriva lažnu ljubav i pokazuje pravu prirodu čovječanstva koja nije za sada sposobni voljeti ili rješavati stvarne probleme. Možemo to promatrati kroz jyotish ili putem snova, shamanskih tehnika ili neke druge metode. Zato ljubav ne živi u ljudskim lažima, ona traži više ljudskog dostojanstva i ne može se spuštati u dječje vjerovanja u ideale koji su otrov, u idealu savršenstva stanuje prava ljudska oholost. Stoga, Jung dobro ukazuje na činjenicu da problem zla je problem zanemarivanja unutarnjih sadržaja duše. Čovjek stvara zlo jer izbjegava upoznati sebe. On traži duhovnost koja veliku većinu otruje jer traži savršenost, a ne uči nas ravnoteži koja je sjedinjenje suprotnosti.
Nikola Žuvela
