Bio je to jedan od onih “slučajnih” susreta, pogledali smo se, prepoznali i onda je sve postalo lako. Bili smo mladi i mislili da će se nešto tako lako ponoviti, da je to nešto što se ponavlja, ali kako je život odmicao, takav se susret nije ponovio. Nešto nosi alkemiju susreta koji se u životu ne ponavlja, prilika prođe, a ostalo je odnos koji je izašao iz okvira početne alkemije.
Malo je preživjelih parova prvog susreta. Obično vlada površnost, koja je kao dugotrajna obloga, čak i predugo, kao neka bolest koja se teško prenosi, zahvatila je većinu ljudi, a oni koji su propustili svoj alkemijski susret, više ga ne nalaze. U početku srce gleda naivno, a kasnije, kad sazri, vidi šire shvaća ljubav, osobu, ne ono što je moje idealno Ja mislilo da on/ona jest.
Mnogo je onih koji sanjaju, a malo onih koji su spremni pomicati granice. Biti slijep u početku je poželjno, ali kasnije sljepoća postaje pravilo. Prvi susret je ispunjenje koje traži nadogradnju, ali se temelji na razrješenju. Premalo je prakse iskustva i obnove zavjeta, parovi misle da alkemija prvog susreta traje, ali ova prva inicijacija traži daljnji korak. Parovi se u tome lako izgube jer bi htjeli zadržati svoj ego i imati ljubav. Na kraju je ego pobjednik jer uvijek ima tragičnu ljubav u rukavu kako bi se spasio odrastanja kroz odnos, a par ne zna da je veza poziv koji zahtijeva cjelovitu osobu i napuštanje ega koji se ljušti u svojoj laži. Lako je onima koji vole, teško onima koji vole status. Srećom, ljubav ne počiva na statusu, nema je među neiskrenim ljudima, skrivena je i zato ljudi ne znaju kako izgleda. Statusni ljudi misle da to posjeduju, ali nemaju tu privilegiju, odrastaju s velikom ranom u prsima, neispunjeni i s naslijeđem grubih orlovskih crta lica. Lice je odraz naših emocija i onoga što živimo. Prvi susret alkemije treba veličati, ali svakako bi bilo dobro shvatio njegovu tragediju kao rast. Dubina traži žrtve da se staro ostavi i pronađe novi uvid.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
