Psihoterapija sadašnje stanje čovjeka zove narcisoidnost, a yoga stanje u kojem ljudi žive na prve dvije čakre: egzistencijalnoj i seksualnoj. Zajednički zaključak yoge i psihoterapije jest da je problema čovjeka sebičnost i narcisoidnost koja ga za psihoterapiju drži u stanju neuroze i depresije, dok yoga kaže da svijest uslijed gibanja uma stvara krivu sliku o sebi i stvara se uklještenje svijesti. Kada se zaljubite, vi o svom partneru stvarate projekciju onoga što bi htjeli da on jest i partner je ustvari objekt, većina ne voli stvarnog partnera. Razočarenje je stvarno jer onda vidite ono što jest, ali ne prihvaćate viđeno, želite živjeti u jednostavnijem svijetu, gurate glavu u pijesak.

Psihoterapija govori da vjerujete u velikog oca. Kada čovjek ne preuzima odgovornost za svoje postupke, država će ga spasiti kao velika majka ili njegova žena zaštitnik. Yoga kaže maya ili iluzija, kvantna fizika kaže ovaj svijet je hologram, projekcija mozga. Čovjek želi živjeti u zabludi, ne radi toga jer je želja već mu je pitanje odnosa preteško jer bi tako trebao stvoriti odnos sa sobom.  Yoga stvara odnos sa sobom, a onda i sa svijetom i tada se briše izmišljena osobnost koja stvara sliku svijeta s obzirom na ugodna i neugodna iskustva. To je ta sebična osobnost ili prema psihoterapiji narcisoidnost koja se mora raspasti.

Sve naše namjere pokreću se uslijed želja za dobitkom, želje za samozadovoljstvom i želje za umnožavanjem. Iz podsvjesti izlazi i u podsvjest se vraća (zahvaljujući karmi) sve što smo djelovali u prošlom životu. Na taj način to što smo željeli poprima formu u vanjskom svijetu. Karma poprima oblik naših želja gdje doživljavamo sve ono što mislimo da možemo posjedovati, a ustvari to je po svojoj prirodi nemoguće jer mi sve imamo i sadržimo sve u sebi, u obliku unutarnjeg Boga ili Atmana. Iako se psihoterapija ne bavi karmom, ona govori također da nas pokreću želje, točnije da tog unutarnjeg Boga (Jung) ili Superego (Freud) projiciramo na objekt željenja, ali on je fantom, objekt željenja uvijek mora nestati i donosi osobi razočarenje. Ovo je tako jednostavna činjenica i osnova života koju velika većina ne razumije.

Kod Patanđalija, prvog komentatora joge, nesvjesno sadrži dojmove (samskare) koji su površinski, dok su dublji obrasci vasane. Vasane možemo usporediti  s arhetipovima. Vasane su dublji obrasci, a samskare plići i dotiču se više prošlih života ili glavnog pokretača, a to su želje. Vasane ili arhetipovi su mama i tata, društvo, muž i žena. Kada se rodimo, mi već od malih nogu imamo te projekcije i stvaramo prema njima doživljaj života. Mama, tata, dijete, muž, žena sve je to cijela osobnost ili Atman kojeg mi vidimo odvojeno od sebe. Cijeli život se sastoji od toga da sve te dijelove sebe spojimo u jedno i to je cijela mistika života. Cijela osobnost je libido, chi ili energija koju um pretvara u spomenute odnose ili obrasce.  Istok tu energiju prepoznaje u pojmu prane, a kineska filozofija u  pojmu chi,  psihoterapija u pojmu libida, a znanost u pojmu energije. Ipak, sve ono što znamo o sebi, ustvari je samo jedan mali iskrivljeni dio nas samih koji se brani svim silama upoznati ostale dijelove sebe.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net