Medicinska psihoterapija tvrdi da mentalni problemi nastaju iz lažnog identiteta ili ega. Kako kaže ona stara poslovica: Lakše se čovjeku odreći novca nego svojih iluzija. Da bi psiha i život mogli funkcionirati, postoji zakon istine koji ne bira sredstva da čovjeka dovede u red, bilo kroz bolesti ili kolektivna razaranja jer kolekitvni nabujali ego mora imati svoju protutežu kao sve u prirodi.

Stare kulture su svijet prikazivale kao drvo koje raste naopačke. Stari indijski spisi govore da živimo u 75 posto laži (Kali – Yugi), mayi ili iluziji, psihoterapija taj problem zove lažni identitet, sociologija, kaže da se radi o bolesnom druÅ¡tvu. Geothe je o važnosti razvoja osobnosti rekao: Najveće blaženstvo na Zemlji će biti radost koju će nam ličnost pružiti. U tom pogledu Jung kaže: “Odgajanje ličnosti” danas je postalo odgojni ideal nasuprot standardiziranom kolektivnom ili normalnom čovjeku, forsiranom od strane opće masovnosti, u ispravnoj spoznaji povjesne činjenice da su velika, oslobaÄ‘ajuća djela svjetske povijesti proizaÅ¡la od vodećih ličnosti, a nikada od uvijek sekundarne, trome mase, kojoj je čak i za najmanji pokret uvijek potreban demagog.”

Ako pogledate sva zla ovog svijeta, samo je jedan uzrok, a to je spomenuta lažna osobnost koja neprestano želi biti kralj kojem se svi klanjaju. Od Rimskog Carstva, do srednjovjekovne inkvizicije, križarskih ratova, do prvog i drugog svjetskog rata, pa do nesreće u Černobilu koja je pokazala kako je taj jadni ego zbog svoje promocije  ispustio u eter zračenje jačine 400 atomskih bombi, a te posljedice zračenja, tvrde mnogi stručnjaci, trpimo i danas.

 Ako tomu dodamo da obrazovni sustav u Å¡koli niti jednom rečenicom ne govori o poÅ¡asti lažnog identiteta, jasno je u kakvom svijetu živimo. Lažni identitet je kao zloćudna bolest, oduzima sve resurse psihi i tijelu i stvara složene bolesti. Jedan specijalist je rekao: “Kad pronaÄ‘emo lijek za zloćudne bolesti, pojavit će se joÅ¡ složenije bolesti”.

Ego je kompleks u moru drugih kompleksa. On je u psihi samo jedan mali otočić u moru nesvjesnog i ne može on vladati nad istinom kad je on balon iluzije. Istina se pobrine da ego dovede u ravnotežu, ali posljedice su tako snažne pošto svaka laž koju nametnemo svijetu ili drugome, istom jačinom se vraća nazad.

“Postoje istine koje pripadaju budućnosti, istine koje pripadaju prošlosti i istine koje ne pripadaju nijednom vremenu.” C.G. Jung

Kada se istina manifestira mora biti okrutna jer čovjek isto tako ne prihvaća napustiti narcisoidnost, kao Edip koji nije mogao prihvatiti odgovornost i vratio se u hedonizam, zagrljaj svoje majke. Jedno od najvažnijih pitanja jest traženje odgovora na pitanje tko sam Ja, te ne vrÅ¡enje nikakvih projekcija i prijenosa već se oslanjati na svoje iskustvo. To je dug put, ali je manje bolan od svih ostalih putova jer svakome kome poklonite povjerenje na način da ga idealizirate, iznevjerit će vas poÅ¡to je ego hobotnica koja traži oslonac, a svijet je prepun  onih koji će vam pričati lijepe i slatke laži. Samo se možete osloniti na sebe i na svoje propitivanje identiteta i malo pomalo otkrivati svoju posebnost. Jung kaže: “Razumije se da sam u svom profesionalnom radu upoznao jako puno modernih muÅ¡karaca i žena, … Oni na koje mislim nipoÅ¡to nisu bolesni ekscentrici, već su vrlo često iznimno sposobne, hrabre i čestite osobe koji su odbacili tradicionalne istine iz poÅ¡tenih i pristojnih razloga, a ne iz pokvarenosti srca. Svaki od njih ima osjećaj da su naÅ¡e vjerske istine nekako ispražnjene. Ili ne mogu pomiriti znanstveni i religiozni pogled, ili su kršćanska načela izgubila svoj autoritet i svoje psiholoÅ¡ko opravdanje.”

Mi smo na prekretnici gdje stare interpetacije ne možemo koristiti već moramo ići svojim trnovitim putem ili kako Jung kaže: “Osobnost se razvija tijekom života iz teÅ¡ko ili pak sasvim nejasno dokučivog zametka i tek kroz naÅ¡a djela postaje očigledno tko smo. Mi smo kao Sunce koje hrani život Zemlje i stvara svakojake ljepote, rijetkosti i zla: mi smo kao majke koje u krilu nose nepoznatu sreću i patnje. Mi prije svega ne znamo kakva su u nama djela ili nedjela, kakva sudbina, kakva dobra i kakva zla: i tek navečer postaje jasno ono Å¡to je započelo s jutrom.”

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik