[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Smisao jyotisha je znanje  o mentalnim obrascima (chitta-vrtti) u našem umu. Mentalni obrtaji predstavljaju nesvjesne sadržaje koji neprestano imaju upliv u naše poimanje stvarnosti. To je kao da gledamo stvarnost kroz čašu vode, odnosno mi ne možemo dobro vidjeti stvarnost u kojoj živimo. Ti mentalni obrtaji su planete koje zovemo u psihologiji autonomni kompleksi. Ljudi u prošlosti nisu koristili toliko kompliciranu terminologiju kojom se mi danas služimo, već su koristili simbole, koji su uvijek živi i objašnjavaju puno više od pojma. Primjerice, kada kažemo Bog ili viša inteligencija, složit ćemo se da prvi pojam ima mnogo jači utjecaj na našu svijest nego drugi. Tako umjesto da upotrebljavamo pojam nesvjesni sadržaji možemo upotrijebiti pojam planete koji predstavljaju neosviještene dijelove naše osobnosti. Svi planeti su kao uspavane klice ili kako kaže Patanđali-vasane, odnosno Jung arhetipovi. Mi za njih ne znamo, ali uvijek određeni planeti ili vasana djeluju na nas. Primjerice, ako smo ispunjeni strahom i neuravnoteženim razmišljanjem, onda smo pod jakim utjecajem prve čakre i razdoblja u kojem vlada Shani. U Jungovoj terminologiji to bi značilo jaki upliv Sjene koja kao potisnuti dio psihe traži put u svijest kako bi bila osviještena. U životu određene osobe u tom razdoblju se događa povlačenje u sebe ili netko čak otiđe posjetiti psihoterapeuta. Prema Ayurvedi u tom razdoblju se u psihofiziologiji stvara poremećaj vatte, a  to znači loš rad crijeva, bolovi u kralježnici, psihodermatiti i dr.

Patańđali u Yogasūtrama tvrdi da iz vasana (planeta) nastaje egoizam, dok Jung  tvrdi da iz nesvjesnog nastaju ego i sve dok ne asimiliramo ostale sadržaje nesvjesnog, nemoguće je govoriti o spoznaji stvarnosti.

Karma i nesvjesno

ÄŒesto se pitamo kako to izgleda u stvarnosti? Primjerice, netko ima izraženu seksualnost, PatanÄ‘ali kaže da se radi o proÅ¡loživotnim iskustvima koja u ovom životu osobu tjera da aktualizira tu potrebu. Mnogi autori govore da je to ponovno stvaranje karme, zato je potrebna askeza kako se akcije ne bi taložile u podsvijesti. Ali, ovdje dolazimo do glavnog problema, odnosno kako se neÅ¡to može taložiti ako ne postoji mogućnost taloženja ili spremnik u koji se spremaju takva iskustva? Patańđali se na bavi toliko razlozima koliko je usmjeren na uniÅ¡tavanje takvih spremnika i iskustva koja stvaraju patnju i pogreÅ¡no sagledavanje stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo Patańđali zove nirbidja samadhi, odnosno samadhi bez klica. Ono Å¡to nitko od autora ne objaÅ¡njava jest zaÅ¡to smo uhvaćeni u tu nesvjesnu struju ili planetarno djelovanje koje gotovo automatski tjera ljude da proživljavaju takva iskustva. Ljudi u tim akcijama stvaraju novo astralno tijelo ili nesvjesno iz kojeg se raÄ‘a novi život i tako osoba razvija mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. Jung tvrdi da se analizom snova može vidjeti koliko je osoba napredovala u tom razvoju, odnosno koliko se oslobodila utjecaja nesvjesnog (klica ili planeta). TakoÄ‘er, u jyotishu možemo utvrditi koliko je osoba osvijestila sve tri razine postojanja. MeÄ‘utim ono Å¡to se, kao i Prometeju, postavlja svima nama pitanje da nas nitko nije pitao želimo li proživljavati takva iskustva? Ali ta iskustva dio su naÅ¡e osobnosti i spomenuto nesvjesno, odnosno planeti predstavljaju nas, naÅ¡e dijelove osobnosti, a sam čin osvjeÅ¡tavanja zovemo transformacija. Kako god okrenemo, kažu tekstovi da se čovjek ne treba pitati zaÅ¡to smo postavljeni u takvu situaciju, već kako iz nje izaći. Stoga, činjenica je da smo primorani na transformaciju, ali da bi skratili taj put potrebno je obaviti dijagnostiku, odnosno vidjeti Å¡to je potrebno učiniti sada kako bi smanjili patnju. Kroz povijest, mnogi su krivo tumačili tu transformaciju, pa su tako bježali u askezu.  Ashrami i samostani postali su domovi za mnoge koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako smo mi mislima u svjetovnom, onda je takvo povlačenje bijeg od problema. Tako često možemo pronaći ljude u ashramima i samostanima koji su zaista mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili lagane depresije. Stoga je bitno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da je duhovni život samo u Crkvama i samostanima, a da svjetovni život nema mnogo veze s duhovnošću (Sv. Augustin je rekao: ”Ljubi Boga i čini Å¡to hoćeÅ¡”). Zbog toga se služimo jyotishem i njegovom dijagnostikom, odnosno njegovom mogućnosti da čovjek shvati kako je biti vrtlar jednako duhovno kao i obavljanje svećeničkog poziva. U Indiji se to zove karma yoga, djelovanje bez vezivanje za rezultate djelovanja.

Tri razine razvoja

U jyotishu se vidi Å¡to osoba mora proći u ovome životu i kakva su joj bila iskustva u proÅ¡lom. TakoÄ‘er, ono Å¡to se zove karma zapravo je zadatak kroz koji razvijamo sve razine postojanja. S druge strane, sve dok postoje klice (vasane, arhetipovi, planeti) postoji želja za akcijom i djelovanjem, čovjek mora djelovati u materijalnom. Kada svijest isprazni spremnike  i spozna da su planeti njegovi aspekti osobnosti, tada nastupa prosvjetljenje. Naime, ako imamo sedam planeta i sedam čakri, to znači da postoji sedam stanja svijesti kroz koja putuje i razvija se duÅ¡a na svome putu prema božanskom, odnosno kroz tih sedam razina razvijamo mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. To znači da čovjek ne može sva iskustva dobiti kroz meditaciju i svete spise, već je potrebno da proÄ‘e kroz različita materijalna, emocionalna i mentalna iskustva. Svako razdoblje u jyotishu označava odreÄ‘enu čakru, a to znači odreÄ‘eno akcije koje dovodi do osvjeÅ¡tavanja odreÄ‘enih aspekta osobnosti. Primjerice, ako se Mangal nalazi u desetoj kući, onda će osoba biti usmjerena na posao i kroz posao će osvjeÅ¡tavati iskustva vezana uz treću čakru, a onda i prvu, jer deseta kuća je i Shanijeva kuća. Kako vidimo, nemoguće je osvjeÅ¡tavati u jednom životu jednu razinu postojanja. MeÄ‘utim, mnogi bi zaključili da bi prema ovome kroz sedam života razvili sve aspekte naÅ¡e prirode, ali to je nemoguće. Za takvo iskustvo potrebno je mnogo života kako bi se razvio živčani sustav i otvorili svi energetski kanali, od kojih su spomenutih sedam najvažniji, kako bi mogli primiti iskustvo prosvjetljenja. Primiti u ovom stanju takvo iskustvo značilo bi izložiti sebe ludilu. Stoga je tanka granica izmeÄ‘u ludila i genijalnosti. Primjerice, jedan shizofreničar je u ludnici ponavljao ”Svijet je slika i predodžba”, dok je o tom istom kolektivnom sadržaju Schopenhauer napisao knjigu ”Svijet kao volja i predodžba”. Mnogi ljudi vjeruju da sami stvaraju svoje misli, ali one dolaze iz nesvjesnih sadržaja (planeta), iz naÅ¡ih proÅ¡loživotnih iskustava, a kako oni izgledaju možemo vidjeti u jyotishu.

 Tekstovi kažu kako akcija stvara nove podsvjesne dojmove, koji stvaraju novo tijelo za buduću inkarnaciju. U jyotishu možemo vidjeti što se stvara za buduće tijelo, iako svatko od nas otprilike zna koliko je svjestan u ovome životu. Naime, naše djelovanje i mišljenje pokazuju i stanje svijesti u kojem se nalazimo.

Također, kroz jyotish možemo vidjeti što osoba mora odraditi u ovome životu, odnosno koje aspekte treba razviti. Primjerice, ljudi rođeni u Raku sigurno će u ovom životu razvijati emocionalni život, ali ono što je važno jest da su ta iskustva koliko god bila kolektivna, ona su različita za svakog pojedinca. Kroz takvu lepezu iskustava i raznolikost osobnog doživljaja filozofski tekstovi, poput Patanđalijevih Yogasutri, postaju jasniji i bliži našem doživljaju stvarnosti. Duhovnost nije nešto što je daleko, neshvatljivo i neprimjenjivo u svakodnevnom životu, njom je ispunjena svaka naša misao bila pozitivna ili negativna, a korak prema tom saznanju postaje stvarnost u kojoj se oslobađamo kolektivne krivice. Stoga, jyotish predstavlja svijetlo kojim osvjetljujemo sebe i dobivamo jasniji uvid u negativne događaje zbog kojih nastaje osjećaj krivice i neprihvaćanja nas samih.

Nikola Žuvela

[/two_third]