Vrijeme za veze trebalo je biti najljepše kada su se mjerili prvi osjećaji, velika želja probijala je granice straha da se približimo voljenoj osobi, a da se ne bude ostavljen. Prihvaćanje je stvorilo euforiju, novi nepoznati osjećaj, a kad je došao prekid, svijet se srušio. Ti pakleni, zli jezici kao da su pobijedili, kao da je ljubav bila nesretni san.
Kad se sve srušilo, kad je ustajanje iz kreveta podvig, kad je svaki korak težak kao tona željeza, tada je stari svijet umro, umrli su dečko i djevojka. Slomljeno srce se više teško može zaliječiti.
Mnogi neće izaći iz ove tamnice tuge i slika ljubavi koju ne mogu ispustiti i ostaju zarobljeni poput sidra potonulog broda. Često i najljepši dijelovi izgorenog kremena ostanu tama i bespuća neprepoznate praznine.
Pitamo se kakav je taj život misterij neizgovorenih riječi i emocija koje, kao da ostaju ostavljene za budućnost da sjaje kao zvijezde želja. Možda smo mislili da smo spremni, ali smo prebrzo gorjeli, ostavljajući tragove kao zvijezde repatice.
Želja i mogućnost nisu pronašli zajednički jezik, prevelik je bio naglasak na uspjehu, ali neuspjele ljubavi imale su u sebi ljepotu koja je ostala zaboravljena, ali zapisana na zvjezdanom svodu. Ovisi kakve su nam oči i može li pogled ugledati stvarnu vrijednost, o tome ovisi stvarni uspjeh ljubavi.
Nikola Žuvela