Ovi prostori ne vide svoju Sjenu

Zapadna civilizacija svoje korijene znanja vuče iz antičke kulture, a to znači da smo intelekt stavili na prvo mjesto i tako napredovali. U nekim segmentima, poput tehnologije koja je danas mnoge radnike oslobodila teškog rada, zaista je preraslo u zadivljujuće elemente življenja dok smo u emotivnom potonuli na najniže grane unatoč bogatoj tradiciji koja je razvila velike misaone procese i načine zaključivanja poput Emanuela Kanta i Hegela.
Ovdje ne mislim da je razmišljanje kao takvo jedina funkcija jer imamo još funkcija koje nas čine cjelovitima: osjećajnu, intuitivnu i fizičku funkciju, ali razmišljanje je funkcija koja nam omogućuje da razlučujemo i na tim temeljima zaključujemo.

Recimo, sve religije svijeta propagiraju davanje, a unatoč tome iste te religije simbolično pomažu siromašnima dok su recimo, skandinavske zemlje iskorijenile siromaštvo i pokazale koliko se brinu za čovjeka bez religije. Ok, mogli bismo se zapitati koristi li psihoterapija, pogotovo Jungova, u svojem tumačenju religijske simbole? Da, jer je naše nesvjesno satkano od religijsko-mitoloških simbola, ali sve zavisi koliko ih tumačite u svojem životu. Možete ih koristiti za razvoj ili za manipulaciju, kako to čini većina religijskih organizacija. Primjerice, možete koristiti simbol Buddhe ili Isusa, kao arhetip koji nam otkriva unutarnje Jastvo, ali čim sebe podredite tom simbolu, nastaje potiskivanje.
Kada se čovjek stavlja ispod nečega, on se potiskuje.

Ako se vratimo na početak ovog teksta i zapitamo se čemu intelekt, onda dolazimo do toga da je on nužan kako bi razlučivali. U današnje vrijeme izdavači propadaju, postotak ljudi koji čita sve manji, odnosno čitaju beletristiku. Mi još nismo kao civilizacija došli do stanja razmišljanja pa je razlučivanje nemoguće? Osoba koja čita na ulici, postala je rijetka pojava. Zbog tako niskog stanja, ljudi u ljubavi ne mogu razlučivati i vidjeti drugu razinu, nerazvijeni potencijal gdje većina hibernira. Nakon vježbanja razlučivanja dolazi razmjena iskustva koja nas tek u ovoj domeni počinje razvijati i obogaćivati kao osobu. Intelektualno posjedovanje je bolest u kojoj neki intelektualac prepričava podatke, ali kada naiđete na čovjeka koji razlučuje i koji prepoznaje emotivna stanja uz pomoć intelekta, onda slijedi razmjena s tom osobom.
Svaka nacija ima Sjenu, primjerice, Austrijanci se hvale svojom kulturom dok su za vrijeme pandemije lovili necijepljene po ulici kao prije 70 godina Židove. U ovom slučaju je nebitna bolest već pojava u kojoj svaki narod pokazuje u teškim trenucima što skriva ispod svoje maske. Pandemija je pokazala na kojem niskom nivou ljudi žive i da je Jung bio u pravu kada je rekao da živimo u modernom Srednjem vijeku. Shvaćanje bolesti kao psihičkog problema, udaljen je miljama od realnosti u kojoj živimo.
Na ovim prostorima ljudi se hvale gostoprimstvom. Gostoprimstvo i pokazivanje da su ovdje ljudi topli ustvari je maska ili Persona. Na ovim prostorima ljudi iza ove maske kompenziraju nesudjelovanje u odgovornosti, zanemarivanju problema. Bitno je pokazati se kao domaćin, kao na televiziji, ali kada se reflektori ugase, imate društvo kojem je normalno da građani kopaju po kantama. Iza te Sjene je arhetip žrtve. Svaka žrtva traži svojeg nasilnika ili svaka općina ima svog lokalnog šerifa pa sve do vrha i njime vladaju nesposobni kako bi žrtva bila sigurna da ne može ništa napraviti. Ako se netko iz zajednice uspije uzdignuti, na ovim prostorima je to smrtni grijeh, onda si kapitalista, voliš lovu jer mučenje je način života, zajednica te kažnjava na sve načine. Žrtva u svojoj glavi ne može vidjeti uspjeh i onda govori o osobi koja je uspjela da krade.
Na ovim prostorima je rasadnik narcističkog svetišta, ovdje arhetip žrtve vjeruje kako su nevini i kako im je netko drugi kriv. S druge strane, na ovim prostorima ljudi ne kupuju knjige za poklone, niti čitaju već, kako smo rekli, lažno gostoprimstvo poput kulta janjetine ili vjenčanja od 500 ljudi. Ako pitate ljude zašto ne čitaju reći je jer nemaju novaca niti vremena, dok su shopping centri puni kao nacionalna svetišta. Dakle, žrtva mora trošiti na besmislene stvari jer tako potvrđuje svoj status, kao i u odgoju pokušava djetetu objasniti kako je to stvar poniznosti i kršćanskog odgoja u duhu siromaštva, odnosno kako je religija glorificirala žrtvu i mučeništvo kao odličan način života. Ona ne bi imala nikakvu snagu da kojim slučajem ne uvrsti i nacionalni ponos. odnosno sve religije svijeta izgubili bi svoju vojsku jer ta vojska mora imati mržnju prema nekom, nekog protivnika u kojoj mogu očuvati svoju narcisoidnost.
Ovo je druÅ¡tvo koje nema refleksije, a onda je stanje u druÅ¡tvu samo refleksija druÅ¡tvenog stanja gdje je na ovim prostorima normalna korupcija kao način života u kojoj se žrtva najbolje osjeća, odnosno ona svakih četiri godine bira svog nasilnika ili kršćanina tj., bira sebi slična Å¡to su pokazala i znanstvena istraživanja da birači imaju isti koeficijent inteligencije kao i političari. Oni koji sanjaju o promjenama ne mogu vidjeti i razlikovati Å¡to je maska, a Å¡to Sjena, odnosno da Sjena nastaje upravo u onom trenutku kada želiÅ¡ sebe poistovjetiti s druÅ¡tvom. Svaki čovjek koji tako živi, on u svom životu pronaÄ‘e mnoga opravdanja zaÅ¡to nije razvio svoj potencijal, govori da je kršćanin i da je bio ponizan i da ga je druÅ¡tvo u tome spriječilo, ili, isti oni političari za koje je glasovao. Nakon toga, postaje nacionalist, gleda svoje istomiÅ¡ljenike na lokalnim televizijama, kao i YouTube uratke, tražeći opravdanje za svoje nezadovoljstvo. Njemu ne pada napamet neÅ¡to mijenjati jer on se u svojem svinjcu snalazi najbolje. Promjena bi značila sagledavanje da je sam napravio svinjac i da je on rezultat njegovih vjerovanja. On ima svoj obrambeni sistem – masku pristojnosti, pozdravlja susjeda koji ima isto shvaćanje i tako imaju mrežu nepisanih pravila kojih se svi pridržavaju, a kada se dogodi tragedija, onda skupljaju humanitarnu pomoć pokazujući sebi kako su u duÅ¡i dobri. Svaki narcis sebe vidi kao jako dobru osobu, on ne može vidjeti da je mreža ljudi ustvari njegova mreža manipulacije. Za kraj ćemo zavrÅ¡iti Jungovim zaključkom: “Situacija koja je češća i poznatija prosječnom čovjeku je ona u kojoj se ego poistovjećuje s etičkim vrijednostima. Identifikacija se odvija pomoću identifikacije ega s osobom. Ego se brka s fasadnom osobnošću (koja je naravno samo onaj dio osobnosti koji je skrojen da odgovara kolektivu) i zaboravlja da posjeduje aspekte koji su u suprotnosti s osobom. To znači da je ego potisnuo stranu sjene i izgubio dodir s mračnim sadržajima koji su negativni i zbog toga su se odvojili od svjesnog sektora. Pomnije ispitivanje mračnih karakteristika – to jest, inferiornosti koje čine sjenu – otkriva da one imaju emocionalnu prirodu, neku vrstu autonomije, i sukladno tome opsesivnu ili, bolje, posesivnu kvalitetu.”

Nikola Žuvela

jyotih savjetnik i terapeut