[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada se rodimo i kada nas roditelji počnu odgajati,  prebacuju nam karmu, neostvarene želje i ciljeve koje nisu ostvarili. Nakon što je indijska filozofija naučavala učenje o obrascima, psihoanaliza smatra da je to ona prva otkrila i tako je krivotvorila povijest. Ipak, Zapad se voli natjecati kako bi dokazao da je prvi u svemu pa tako i u istraživanju psihe što mu je u stvarnosti inferiorna funkcija. Ovaj aspekt je bitan jer uključivanje duhovnog može dati dublji uvid u razloge pojavljivanja obrazaca.

Na kolektivnoj razini ulažemo puno vremena na nesvjesno prihvaćene sporazume koji nas počinju sve više opterećivati jer svoju osobnu moć trošimo na te obrasce koji su u 95 posto slučajeva nerealni i nemaju veze sa stvarnošću. Primjerice, netko je gladan i nema što jesti stvaraju se programi straha, te, ako smo odrasli na području koje pamti glad, strah paralizira naše mogućnosti. S druge strane, na drugom kraju planeta u siromašnoj Indiji, siromašan dječak iskreno i potpuno se predao svojem unutarnjem Jastvu. Kad je bio gladan napravio je par metara, bio je nahranjen od dobrih ljudi i ponudili su mu da ga posvoje. Jasno, da su milioni to pokušali učiniti kao ovaj dječak, ali to se nije dogodilo jer nismo svjesni prethodno spomenutih programa kojima robujemo. SPORAZUMI i udovoljavanje ljudima kojima ionako nije stalo do nas kao kolektivni program ne samo roditelja već i društva hrani slabost jer želi pripadati plemenu ili društvu. Ako želite promjenu, onda se držite te promjene. Primjerice, osoba kaže: ja sam pokušao meditirati, a onda me nešto počelo boljeti nisam se mogao smiriti, twcsam odustao, popio sam apaurin za smirenje jer mi je lakše.  Koliko vam se to puta dogodilo, odnosno htjeli smo promjenu, ali na starim modelima stvarnosti, a da su oni funkcionalni, već bi se nešto promijenilo u našem životu.

 Promjene nema jer su nam razmišljanja jer su ljudi prepuni sporazuma i programa, gdje ne vide da mala pukotina u našim mislima neprestano stvara propuh od kojeg neprestano padamo u tugu, bol, nerazumijevanje. Dakle, mislimo jedno, a s druge strane, radimo drugo, a to je opsjednutost.  Mi imamo većinu stvari, a bojimo se više od siromašnih ljudi. Jeste li bili negdje drugdje i vidjeli da se siromašni smiju puno više od nas, a tako smo zabrinuti, ili kako je jedan učitelj rekao: većina starijih je već mrtvo. Dakle, misli sporazuma straha dominiraju životima ljudima, ali pojedinačno imamo šansu mijenjati se u sebi

Prvo pravilo je donijeti odluku, kao i kod meditacije. Problemi će biti, kao u meditaciji, puno ometajućih faktora, puno njih koji će vas povlačiti i govoriti: vrati se religiji uma, dobro nam je, uvijek je netko drugi kriv, dobro je osjećati se loše i kukati. Kada počnemo meditirati isto su takvi glasovi, samo što oni dolaze od našeg uma koji govori da ne možemo ništa promjeniti.   Problem je strah od promjene, kada počnemo nešto raditi na njoj želimo rezultate odmah, ali kada oni i dođu ne znamo ih prepoznati jer nismo još duboko u sebi ostavili neutemeljenu priču o strahu i programima punih ucjena koji dolaze od obiteljskih programa.

Nikola Žuvela

[/two_third]