Moć i projekcija

Kažu da je moć najbolji afrodizijak, ona je poput seksualne fantazije, ljudi je žele,, ali akciju ne čine i odluke prepuÅ¡taju svojim mučiteljima Å¡efu ili vladi kako bi se ispunili jedinim poznatim osjećajem – mazohizmom. Onda, kao kakvi voajeri, kriomice ogovaraju bogate i političare, uzdižu sebe u susretima sa susjedima, prijateljima ili na druÅ¡tvenim mrežama misleći da su iznad svoje vlastite žudnje za moći ili Sjene. UmiÅ¡ljaju da bi oni bili bolji i ispravniji na tim mjestima, ne znajući da bi bili joÅ¡ gori, ali u tom uvidu ih spriječava Sjena i slabost da se suoče sa vlastitim zlom. Žudnja za moći nema korijen u snazi nego u slabosti.

Čovjek koji danas zna i tko se okrenuo sebi je ujedno protiv sustava jer se ne klanja izmišljenom kralju ili imagu tj, slici oca unutar nas samih. Ako ne slijedimo patrijarhalna osinja gnijezda koja funkcioniraju na konkurenciji i osjećaju krivnje, odlučujemo se za vlastiti svijet kvalitete u kojoj autoritet postajemo sami sebi.

 Država ili kompanija je fantom oca, slika neprihvaćene potencijalne snage moći koja je u vama, ali to se većini ne sviđa i tako nastaje nevidljivi kult zbog kojeg ljudi idu u ratove samo kako ne bi prihvatili istinu, a to je da autoritet kroz odluke i samostalnost jest jedini put.

Problem je što se žrtva, u ovom slučaju narod uvijek obračunava s onima koji misle drugačije, a ne s onima koji su joj nametnuli kontrolu (otac, autoritet) jer država se nametnula kao spasitelj, ona koristi taj moćni arhetip u kojem ljudi dobivaju osjećaj pripadnosti.

Jeste li znali da većina ljudi bolje funkcionira i radi kada imaju vođu ili autoritert?

Država i drušvo su zasnovani na opsesivnim nepisanim pravilima kojima se klanjamo bezpogovorno kao recimo kupovanju. Tko kupovanje dovodi u pitanje? Smatra ga se nenormalnim jer je kupovanje opsceno. Mi još gajimo želju da ako nešto kupimo, dobivamo moć od imago oca ili slike oca koja je neprevladana u velikoj većini ljudi.  To je ritual kojeg ljudi čine radi moći. Recimo, ako pred nekim prijateljima parkirate skupi auto ili kažete da imate odlični brak, na što će jače prijatelji ili društvo reagirati? Odgovor znate. I sada dolazimo do jednostavnog zaključka. Zašto se ljudi čude kada kažu da im odnosi ne funkcioniraju? Ovaj simbol moći ima veći učinak na ljude nego da kažete kako imate sretnu vezu. Zar uopće ljudi razgovaraju s ljudima koji imaju dobru vezu? Iz iskustva rada sa klijentima, mogu reći da se to pitanje slabo postavlja sretnim parovima jer kako je rečeno, simbol moći ili prepoznavanja od autoriteta koji vlada u ljudima više zapaža moć koja je u bogatstvu ili stvarima.

Iako izvana ljudi glume cinike koji se izruguju javnom zakonu, bogatstvu, ipak to rade s pozicije u kojoj još uvijek priželjkuju nadmoć Oca, ali ju ostavljaju netaknutom, nju traže onda u partneru u kome preslikavaju tu nadmoć, ili kritici neke moćne osobe gdje govore ustvari o svom objektu željenja. Želja za užitkom moći ispunjava cinike ili današnje pripadnike društva fantazmom o moći. Ono što cinici ostavljaju netaknutim, upravo je fantazma o moći, fantazma javnog-pisanog zakona kojem se pokoravaju i podsvjesno podržavaju. Dakle, ljudi izražavaju ciničko nepovjerenje u svaku javnu ideologiju, ali se okreću paranoidnim fantazmama o zavjerama, prijetnjama i raznim devijantnim užicima gdje malo tko vidi da ljudima vlada upravo autoritet iznutra u kojem očekuju spasitelja, ali koje jedino može doći tako da se svaki čovjek sam pobrine za sebe. U odnosima se ova fantazma ostvaruje na način da ljudi često priželjkuju da im se partner zbog njihove moći klanja. Kada se upoznajemo, pričamo sve odlične stvari o sebi kako bi pokazali svoju moć.  Muškarac svojim uspjesima, a žena svojim izgledom i umiljatošću. Jedno i drugo nakon par mjeseci shvaćaju da fantazma o moći blijedi i polako, ali sigurno odnos gubi snagu. Ako partneri prevladaju ovu sliku, spremni su na istinski odnos. Kako vidimo, moć je druga strana našeg libida kojem pripada i Eros. Ljudi sebe vide kao dobre, a sve ono što ne mogu vidjeti u sebi projiciraju na svijet kao loše, dok je to loše ustvari objekt željenja ili uzrok nastajanja zla kojeg ćemo i dalje vidjeti u ratovima i siromaštvu. Osvještavanje moći započinje uvidom da iza nje leži želja za uzdizanjem svoje slike o sebi, nipošto želja za razvojem.

 Nikola Žuvela