Religijski putovi i oni duhovni neprestano padaju na istim pitanjima. Prvi je najvidljiviji, jednodimenzionalno shvaćanje religije i duhovnosti, danas je dovelo do velikog opadanja utjecaja religije. S druge strane, posljedica takve situacije je povlačenje arhetipa Spasitelja iz nesvjesnog koji je toliko jako utjecao na svijest ljudi do 19 st. da je stvorio toliko puno inspiracije na filozofiju, književnost, slikarstvo i umjestnost zadnjhi 2000. godina. To ne možete učiniti niti s jednom tehnologijom,a  propuštena je prilika koju je Indija učinila da ej arhetip uspjela pretvoriti u filozofske upotrebljive sustave koje možete primjenjivati kao znanost duše. Zapad nije imao taj put tako da, kada se mi bavimo istočnim tehnikama velika većina ne može doživjeti nikakvu preobrazbu kakvu vidimo u indijskom duhu, o čemu je pisao dosta Jung. Mi smo danas ostali bez svog mita i ništa nas na Zapadu ne pokreće, gdje vidimo samo bezglave ljude koji šetaju iz dučana do dučana i kupuju bez imalo duševnosti.

Stari putovi prema religiji su se istrošili. Primjerice, kroz davanje milodara, pristojnost i moralnu krijepost, koje, ukoliko prihvatimo, postajemo duhovni. Zauzeti stav redovno donosi skandal jer se potiskuje Sjena umjesto da se ona asimilira. Kako je rekla jedna bivša ovisnica da je probala sva učenja religije i mnoge psihološke tehnike, ali da je svoje izlječenje otkrila samo kroz učenje Sjene i njenu integraciju, odnosno prihvaćanje svoje osobnosti unatoč protivljenja zajednice.

NajviÅ¡e religije zapinju na potiskivanju seksualnosti. Tu dolazi do zauzetog stava koji u nesvjesnom stvara kontraprodukt, potiskivanje koje onda izlazi u najgorem obliku. Kao kakav program koji se redovno upali. Potiskuju SVOJU SJENU. Kad neÅ¡to ne razumijemo, najbolje je to potisnuti jednodimenzionalnim stavom. TakoÄ‘er, oni koji se deklariraju nekom religijskom konfesijom ili uvjerenjem, vrlo često postaju moralni suci, gdje se vidi ta potisnuta funkcija poput uvjerevanja žena da ne abortiraju ispred ginekoloÅ¡kih odjela. Sebe i svoje potiskivanje stavljaju u prvi plan i na temelju tog potiskivanja govore da su duhovni, te sude drugima. Prema Jungu, zapadna kultura jako dugo je potiskivala seksualnost. Pokazujući prilično jasno utjecaj Nietzschea, Jung povezuje ovo potiskivanje s vrijednostima kršćanstva. Sam Nietzsche je viÅ¡e puta napisao da kršćanstvo potiskuje instinkte; u ratu je s primitivnim, tjelesnim ja. Jung dijeli ovo zapažanje. Kršćanstvo, kako piÅ¡e Jung u knjizi “ Uloga nesvjesnog” , “podijelio germanskog barbara na gornju i donju polovicu i omogućio mu da, potiskujući tamnu stranu, pripitomi svjetliju polovicu i prilagodi je civilizaciji” Jung. Ali Å¡to je viÅ¡e taj mračni, životinjski, “unutarnji barbar” potisnut, to viÅ¡e nesvjesno nastoji ispraviti ovaj jednostrani stav aktiviranjem primitivnih aspekata sebe.

 Potiskivanjem u nesvjesno, izvor iz kojeg je i poteklo, životinjsko u nama samo postaje zvjerskije, a to je nedvojbeno razlog zašto nijedna religija nije toliko oskvrnjena prolijevanjem nedužne krvi kao kršćanstvo i zašto je svijet nikada nije vidio krvavijeg rata od rata kršćanskih naroda. Potisnuta životinja izbija u svom najdivljem obliku kad izađe na površinu i u procesu uništavanja dovodi do međunarodnog samoubojstva (Jung, 1918., par. 32).

Drugi razlog je kompleksniji, a objaÅ¡njava prvi razlog. Njega većina ne razumije zato sam ga ovdje ostavio za kraj. Arhetip Spasitelja, a to znači Isus, Buda, Krishna i ostali predstavljaju unutarnju moćnu funkciju psihe koja se aktivira vjerskim stavom. Izvana vi sljedite učenje Isusa ili Krishne i  povezujete se s tim arhetipom. No, većina arhetipova ostaje nesvjesno. Recimo, vi slijedite moralnu krepost o kojoj govore spomenuta učenja, ali velikom većinom arhetip Spasitelja ostaje unutra  nesvjestan, tako da se mnogi izgube sljedeći pravila, redovno postaju žrtve zauzetog stava i odbacuju unutarnji sadržaj arhetipa. Dok, s druge strane, taj arhetip govori: osamostali se, promatraj, ne možeÅ¡ biti dio gomile, osluÅ¡kuj i shvati da su odnosi meÄ‘u ljudima bazirani na trgovačko obrtničkim odnosima u kojima se uvijek neÅ¡to traži zauzvrat, a davanje je u pravilu obvezujuće za stranu koja prima, a manipulira osjećajem krivnje ako ne sljediÅ¡ nepisana pravila. Zato u zenu kažu: Kada vidiÅ¡ Budu, ubij Budu. Kada ga vidiÅ¡ u viziji, napusti ga jer vizija može dovesti do zanosa, ali opet ne i do istine. Potrebno je iz arhetipa izvuči značenje i pouku da jedino možemo spasiti sebe, dok arhetip Spasitelja govori: “Ja ću te spasiti.” Taj arhetip nas može obuzeti u jednom spiritualnom zanosu, ali nakon zanosa ostaneÅ¡ opsjednut, a upravo moramo naučiti razlikovati viziju od onoga Å¡to jesmo i uzeti ono vrijedno iz njega.

Često ako odete na neke dublje religijske susrete vidjet ćete kako ovaj arhetip ljude ponese i doista osjete zanos, ali na kraju ljudi teško shvaćaju značenje koje bi mogli upotrijebiti u svom životu jer bi morali meditirati nad svojim svojim stavovima kako bi se odvojilo autentično od neautentičnog života.

Značenje jednog arhetipa može proÅ¡irivati i prilagoÄ‘avati odreÄ‘enoj individui. Naime, mnogi psihoterapeuti poput Fromma ili Junga uveli su potpuno drugačije viÄ‘enje ovog arhetipa i proÅ¡irili su njegovo značenje koje se onda može koristiti u svakodenvnom životu. Primjerice arhetip Isusa govori: Nisam doÅ¡ao donijeti mir već mač izmeÄ‘u oca i sina, majke i kćeri. Ako proÅ¡irite značenje, dobijete objaÅ¡njenje poruke o Edipovom kompleksu. Dakle, poruka govori o napuÅ¡tanju narcisoidnih odnosa izmeÄ‘u roditelja i djece koji su danas pravilo nezaovoljstva u partnerskim odnosima. Ljudima vladaju narcisoidni ovisnički obiteljski odnosi koji sprečavaju realno viÄ‘enje odnosa. Time se dolazi do arhetipa i njegovog arhaičnog značenja. Problem je Å¡to ovako tumačenje vjernicima bilo koje religije, njih 95 posto će vam zatvoriti vrata i etiketirati vas kao nevjernika i onoga koji ne razumije “sveta” značenja relgijskih tekstova. Ljudi lakÅ¡e vjeruju u Boga nego u vlastite transfere, odnosno doživio sam od mnogih ljudi koji se vjernici ili za sebe kažu da su duhovni da znaja s kojima se bavim su niža razina, odnosno da oni zahvačaju dublje slojeve stvarnosti. Infalcija ega koja nastaje kada se ientificirate s arhetipom Spasitelja donosi vam osjećaj ponosa i znanja, ali u realnom životu potpuno su nefunkcionalni jer dječiji stav u svijetu stvara dječji efekt, tj., zanemarivanje stvarnosti i bježanje od stvarnosti jest razlika izmeÄ‘u religije i stvarnog pristupa stvarnosti. Religija je duhovne istine pretovrila u dječije stavove kako bi se dodvorila većini i na ta način je od istine učinila nazačinjenu juhu skupa pravila koja vas na kraju iscrpe i postanete masa, a ne inividua. Mnogi koji su imali duhovna iskustva religija je optužila za herezu i odbacila ih je jer su smatrali da doživlja Boga mora biti onako kako ga tumači religija.

Ovu arhetipsku razinu ne razumiju niti vjernici, ali ni ateisti ili agnostici. Zato često ljudi postaju žrtve tamnog dijela arhetipa koji ih toliko zavede i povede u nacionalne i vjerske ratove. Ljudi u tim ratovima dobivaju ‘svetost’ arhetipa u kojem su pozvani u pravedan rat i okreću se Bogu kao Spasitelju da ih vodi u njihovoj svetosti. Ovo nije kategorija o kojoj se može realno govoriti, ovo je kolektivna arhetipska opsjednutost kojoj nema pomoći. Potrebno je pogledati kako je ovaj arhetip ponovno probuÄ‘en.

Sve što se potiskuje i odbacuje, redovno postaje toksični sadržaj koji pronalazi put u svjetskim katastrofama. Što je najgore, snaga arhetipa je takva da ona može izbrisati milione, a priroda nesvjesnog je pokazala toliko puta u povijesti da se ova opsjednotost svako malo ponavlja i to najviše kod onih naroda koji su manje osvješteni. Arhetip pokreće opsjednuće, tada ćemo gledati kolektivnu opsjednutost u kojoj jedan koji šeće oko nas dobiva zeleno svjetlo gomile. Jung je 1920.g. napisao kako će se probuditi taj arhetip i dovesti do rata, što se i dogodilo na temelju proučavanja snova Nijemaca.

“Sve Å¡to nestane iz vaÅ¡eg psiholoÅ¡kog inventara vrlo je vjerojatno da će se pojaviti pod krinkom neprijateljski nastrojenog susjeda, koji će neizbježno probuditi vaÅ¡ bijes i učiniti vas agresivnim. Svakako je bolje znati da je vaÅ¡ najgori neprijatelj upravo u vaÅ¡em srcu. Čovjekovi ratni instinkti su neiskorijenjivi – stoga je stanje savrÅ¡enog mira nezamislivo” Jung.

Arhetipski simboli nisu tek simboli već unutarnja snaga za ono loše ili za dobro. Zanemarivanje unutarnjeg razvoja ili arehtipova ima kolektivne posljedice. Mi smo se odvojili od primitivne svjesti koja ima mehanizme zaštite, a mi u ovom sadašnjem stanju moramo ići naprijed na ovom nesigurnom putu gdje se svijest naglo odvojila, ali kao Prometej plaća cijenu jer nije intelekt ili vatru Prometeja okrenula unutarnjem razvoju.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik