Promotrite li neuspješne veze, primijetit ćete da takvi partneri premalo pažnje posvećuju svom partneru, a ako i daju, to je na konvencionalan način koji često izgleda kao naučeno naređivanje.
Kako bi veza dobila na vrijednosti, takvi partneri ne bi težili društvenim ciljevima, već individualnosti u kojoj obraćaju pozornost na mentalne procese. Iz te spoznaje partneri dobivaju partnerovu pažnju u smislu intimnosti jer intimnost pokreće Eros. Često ljudi tvrde da vole svog partnera, ali kada ih pitate detalje o partneru, ne znaju detaljno odgovoriti o njemu, što otkriva površno zanimanje za partnera. Zaljubiti se u arhetip Anime ili Animusa ne znači voljeti osobu. Kao što je Jung rekao: “Puštam ljude da pričaju na kauču i slušam njihove laži.”
Partneri ne žele znati o alatima za vidjeti tu projekciju. Nevjerojatno je s kojom lakoćom se te projekcije zaobilaze, odnosno kako do danas nema interesa za takvo viđenje stvarnosti. Naime, mnogima je lakše baviti se duhovnošću i vjerom nego gledati te projekcije. Iako se bave duhovnošću, ne mogu riješiti problem odnosa jer duhovnost polazi od uočavanja tih projekcija koje ljudi preskaču. S druge strane, za one koji stoje na intelektualnom kolosijeku, bježanje od Anime i Animusa je poput zadaha kuge, osjećaju prizvuke dubljih slojeva koji bi poremetili njihovo hedonističko parazitiranje na plitkim stavovima o životu.
Tko želi vidjeti besmisao takvih stavova? Tupost intelektualizma u kojoj vlada religija institucionalnih beskičmenjaka. Čim si “in”, letiš iz njihovih bezličnih jazbina, mjesta gdje se kažnjava različitost i individualnost. Iako mnoge ugrožene skupine vjeruju da su stigmatizirane, očito nisu osjetile što znači stigma individualnosti, tako žestoku kritiku možete osjetiti tek kad krenete tim putem.
Ta je spoznaja preteška jer podrazumijeva prepoznavanje svojih stvarnih osjećaja i napuštanje svjesnih društvenih ciljeva te okretanje prema nutrini koja vodi rastu i razvoju. Naime, ona traži promjenu većine stavova prema životu, a to je napuštanje dosadašnjih jednodimenzionalnih stavova prema životu: lako je, kriv je ona ili on, ja nemam sreće itd.
Ljubav nije sinonim da nam netko služi, nego je nositelj rasta i davanja pravog sebe, a ne narcisoidnog stava: ja volim, ali u tom ogledalu je vlastita slika. Ljubav je razvoj individualnosti i nositelj znanja koji će vas potpuno odvojiti od ljudi i društvenog života. Teška je ta bol napuštanja lažnog sebe, za neke postane psihoza, ostavljajući za sobom samo nekoliko duša koje su nastavile slušati unutarnji zov. Vaš svijet postaje nevidljiv tako da ostaje prostor za aktualizaciju Sebstva ili Boga u vama, a ono najvrjednije mora umrijeti s ovim svijetom. Najveća ljubav će te ostaviti negdje u mladosti kada osjetiš ovaj put i posjetiti te desetljećima kasnije u snovima kao podsjetnik da mora umrijeti lažni dio tebe, odnosno lažna projekcija ljubavi. Ona je Anima, vodič do Sebstva žene koja opčinjava muškarca u snovima od svetih do najmračnijih. Premladi ste da shvatite da partneri u pravilu ne mogu održati obećanja i da parove ne zanima ljubav.
Odrastanje je stalni miris umirućih projekcija života ili pokazatelj da stari moraju umrijeti da bi živjeli stvarnim životom. Ostaviti u sebi prostora za umiranje, kakva je to umjetnost i prilika za rast najboljeg dijela sebe. Tada Sjena postaje svijetla strana naše osobnosti gdje se rađa pravo Ja, stvarni osjećaji više nisu opterećeni čežnjom, osjeća se da vlastiti život nadilazi one ljubavi i osobe koje smo ostavili iza sebe i kako daješ život onome koji nadilazi.
Kritika društva postaje dječja pjesma neupućenih koji vjeruju da su centar svijeta.Težina unutarnjeg centra gdje ne možeš planirati nego slušati glas koji te vodi i govori riječi upućenih.. Na početku veze mnogi su pričali o ljubavi, samo da su znali ne spominjati tu riječ, ako ništa drugo da ne povrijede one koji su nastavili tim putem. Centar srca je najsvetiji prostor, ako ga povrijediš teško se zacjeljuje, ali na zapadu srce je kanta za smeće ili sajam taštine. Na Zapadu bismo mogli uvesti odnose u škole kao objekt za učenje djece o njihovoj Sjeni, točnije, budući da su roditelji svojim bivšim partnerima ispričali sve o ljubavi, možda bi tada postali svjesni laži i lažnih vrijednosti i možda bi razumjeli današnje klince, možda bi shvatili zašto ta djeca ne slušaju rock. Mnogi sociolozi i psiholozi se pitaju o toj djeci i njihovim vrijednostima, odakle krenuti od toga da Zapad ima vrijednosti. Individuacija govori o srcu, djecu ne možete prevariti, a ako ste učili, znate da djeca prepoznaju srce i da im ne možete prodati lažna znanja. Početak veze je ne dati ono što ne možeš dati, ne govoriti o ljubavi ako nisi spreman za individuaciju, ako nisi spreman ostaviti prostora da onaj stari u tebi umre.
Nikola Žuvela
[/fusion_text][/two_third]
