Jednostavnost je jedna od najtežih stvari jer se naša svijest upliće, ispravlja, negira i voli uvijek utjecati na mišljenje. Ono što je najteže ljudima činiti jest promatrati taj proces mišljenja. Recimo, samo da promatrate misao  kako nastaje, a da se ne uplićete u taj proces već ga samo promatrate, vidjet ćete da će vam to biti najteža stvar jer je dosadna. Svijest postavlja pitanje čemu to služi i gdje se to uopće može iskoristiti, odnosno traži svrhu.

Svijest je nesposobna i ona briše fantaziranje jer ne može kontrolirati proces. Ako to uspijete nećete se moći toliko prepustiti, stvoriti spontanost, svijest se tada nađe u grču jer ona traži cilj: zašto da promatram nešto u sebi ako ne mogu doći do cilja? Ako biste uspjeli raditi sa svojom spontanošću, da bez ikakvog razloga zapisujete ili slikate svoje fantazije, mogli biste nastaviti sa procesom koji donosi jednostavnost življenja. Kako je Kundera rekao: Nepodnošljiva lakoća postojanja.

Dugotrajnije bavljenje ovim procesom, donosi bolje poznavanje sebe. To je ono što u školama ne dozvoljavaju. Obrazovanje se samo bavi svrhom, ona želi isključiti mogućnost fantazije i kreativnosti jer ona ne donosi profit. Toliko izdresiran um godinama donosi gušenje unutarnje prirode koja se onda probija kroz današnje bolesti jer unutarnji proces je zaustavljen, dio duše je neintegriran i on mora na neki način izači van. Šteta što je ovo tabu tema i o ovom procesu učimo na teži način. Nužno je da ljudi shvate koliko im je potrebna priroda, njena bajkovitost koja nas ponovno može vratiti fantaziranju i uspostavljanju kontakta s onim dječjim dijelom sebe. Ako čitate o arhetipovima i bajkama kao i njihovom značnenju biti će vam se lako baviti ovim procesom jer ćete imati smisao takvog djelovanja, dok, ako to ne znate, naon nekoliko dana stvoriti ćete otpor jer će on nužno mijenjati vaš život. Pokušajte jer ovaj proces ne traži svrhu, a jednostavnost je htjeli ili ne, smisao prema kojem idemo.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut