Našu planetu nastanjuju dvije vrste ljudi. Jedni se danas okreću prirodi, zdravom životu, promatranju emocija dok ona većina, ili druga vrsta ljudi pripadaju onom što je Freud nazvao narcisno-analna faza razvoja čovjeka, koji su okrenuti nacionalizmu, strahu, mržnji te posjedovanju.

Ako promatrate prvu vrstu ljudi, kojih je znatno manje i koji su okrenuti čitanju, učenju, promatranju, to su ljudi koji su asimilirali svoju Animu ili žensku stranu. Naime, ako gledate psihički razvoj onda je jasno da mi idemo od muškog  prema ženskom, od društva i statusa kojem pripada Animus ili nerazvijeni ljudi, prema ženi ili individualnom koja se okreće emocijama.

Takvi ljudi puno bolje razgovaraju i razmjenjuju, uče i obagaćuju sebe i druge dok druga vrsta ljudi ne može prihvatiti prvu vrstu ljudi, redovno se obračunavaju s prvom vrstom ljudi jer ih upućuju na inferiornu funkciju, na ono što tek trebaju osvjestiti, a to budi najgori strah i zbog toga su tako jake reakcije. Često ta druga vrsta ljudi naziva prvu vrstu: bolesnicima, filozofima, čudacima, umjetnicima. Nekada ne i bez razloga jer se u njima skriva sindrom Petra Pana, ima tu svega, od onih koji pobjegnu u duhovnost kako bi izbjegli odgovornost, do ljudi koji traže duhovni status. Svako etiketiranje drugih donosi emocije s kojima se većina hrani i zbog kojih su se u prošlosti okupljali na trgovima i hranili se najnižim porivima. Među drugom vrstom ljudi koja se poistovjećuje s masom ima ljevičara i desničara.  Jedni su deklerativno vjernici, ali obično ta vjera podržava nacionalizam, a onda i etiketiranje dok se ljevičari bore navodno za ljudska prava, ali u tišini kad ih pitate oni bi kao što su  Kina ili Rusija pregazili sve vjerske objekte u prošlom stoljeću. Dakle, svaki ljevičar u sebi skriva svoju Sjenu koju opravda zlom Crkve ili nekog Gurua, ili današnjih molitelja na Trgu.

Stoga, druga vrsta ljudi predstavlja problem sam za sebe jer ne trpi drugačije miÅ¡ljenje, organizira se u čopor koji tako lako želi tekovine prve vrste ljudi uniÅ¡titi, a sve zbog toga jer se boji Anime, ženske strane, točnije, individualnosti. Kako je F. Nietzsche rekao: “Kada se čopor organizira, on predstavlja opasnost za individualost.”  To je  strah ljudi, a kada im se kaže da mogu živjeti bez države, religije i nacionalosti osjećaju neizmjerni strah. Primjerice, pokuÅ¡ajte obući budističku noÅ¡nju i proÅ¡etati se jednim manjim gradićem, ili čitajte knjigu meÄ‘u ljudima, onda ćete lako vidjeti strah tih ljudi i etiketiranje. Danas smo u situaciji u kojoj prva vrsta ljudi prihvaća tehnologiju, daje besplatno znanje i otvorena je za razmjenu, pomaže ljudima, dok druga vrsta ljudi troÅ¡i enormne količine kako da pronaÄ‘e krivca za svoje jadi.

Danas je ta razlika prve i druge vrste ljudi vidljiva više nego ikada i zato druga vrsta ljudi stvara svoje obrambene čopore u kojima biraju svoje nacionalističke vođe i štite se od svijeta koji reflektira više nego ikada njihovu nesposobnost, skrivanje iza mržnje, ratove. Takvi ljudi, kako ih je okarakterizirao Freud, narcisoidno-analni sada poduzimaju sve kako bi se obranili od sebe samih. Ovo je sada vidljivo iz svih kutova, gdje imate ljude koji se propitkuju, odbacuju lažnu duhovnost, promišljaju, koriste ono što je djelotvorno što svatko može probati na sebi i prvi puta u povijesti ne slušaju ideologiju. Ok, na takvom putu ima jako puno skretanja, dvoumljenja, gubljenja smjera, na što druga vrsta ljudi likuje i prokazuju pogreške.

Stoga razgovor ne postoji i prva vrsta ljudi se mora suočiti s time da će imati najviše neprijatelja, ali da je ovo doba u kojem će sve teže preživljavati druga vrsta ljudi. Tehnologija je nadišla čovjekov razvoj i druga vrsta ljudi nije spremna za ekonomiju djeljenja i učenja o različitosti. Ne zato jer ne bi htjeli već ih granice razvoja u tome sprečavaju. Uskoro će u sljedećem desetljeću sve biti puno jasnije, ali još uvijek smatram da će malo tko ovu situaciju promatrati kroz razvojne procese koje diktira naša psiha. Jung je govorio da je umjetnost uvijek proročki izvjestitelj onog što će se dogoditi i prema čemu ga momentalno tjera unutrašnjost ili psiha.

Nikola Žuvela