[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Od kada se rodimo u nama postoji želja za savršenstvom koja nas čini najnesretnijim bićima na Zemlji.   Djeca se vrednuju  po principu statusa i onih koji mogu dobro štrebati, dok oni koji imaju osjećajne i kreativne sposobnosti u sustavu su automatski diskreditirani. Kakva li je to dijabolična tvorevina koja stvara potpuno degeneričan sustav koji najvredniji potencijal duše odbacuje? No, važnije je, kao u našem sustavu, djeci od ranih nogu usaditi kod da su nesavršena, nesposobna i jadna. Tako imamo savršeni sustav poslušnika ispunjen strahom jer sustav im je rekao da one kvalitete koje imaju nisu poželjne.

Ovakav odgoj je više nego opasan jer roditelji u djeci ne potiču kreativnost već slijede nepisano pravilo savršenstva, a obrazovni sustav beskompromisno isključuje dječju razigranost.

Kada se u društvu javi nekakva nepoćudnost koju pročitamo iz novina, obično se čudimo, ali uopće ne sagledavamo rečeno, da taj događaj dolazi od ignoriranja svega onog što je drugačije. Taj događaj dođe iz svega ono što društvo ignorira i potiskuje, a ne od pojedinca koji je samo slaba karika i nosilac potisnutog sadržaja koji je Jung nazvao Sjena. Kontrola koja nastaje željom za savršenstvom stvara kontrolu drugih ljudi, a uvijek se netko otme kontroli i suprotstavi nekome kome je dosta potiskivanja i onda kao luđak izađe na ulicu i pokaže jedino na što reagiramo, a to je gubitak kontrole. Kada netko poludi to nas uzbudi, kada netko postane narkoman to nas izbaci iz takta, ali ne zbog osobe već radi otkrivanja našeg unutarnjeg narkomana ili luđaka.

U  obrazovanju je izbačena komponenta osjećaja. Perfekcionist kontrolira, osjećaji su kao smetnja. Zato su zla djela često pokazatelj ljudske težnje za savršenstvom i izbacivanja osjećaja iz svakodnevnog života gdje postoje samo mašine, a ne ljudi.

Neka alternativna učenja govore da je perfekcionizam jedan od uzroka raka. Zato mnoge veze završavaju jer je želja za kontrolom prevladala, veza se raspala i onda kod mnogih nastupi olakšanje, ali ubrzo znaju da neće biti prihvaćeni od društva i ponovno kreću po još. Mnogi pobjegnu u bolest, pa su bolnice prepune zloćudnih bolesti, ali u društvu o ovoj temi nema nikakve ozbiljnije rasprave. To su tabu teme jer bi se dirnuli mnogi društveni tabui. Živimo u stvarnosti u kojoj je istina ono što se da izbrojiti. Kako je Nietzsche lijepo rekao, ali ga mnogi nisu shvatili: Bog je mrtav. Ako prevedemo, mrtva je zapadna nutrina ili Jastvo. U vezama težimo savršenstvu, a ne osobi. Želimo idealno, a ne ono nevidljivo i skriveno koje kada se dugo potiskuje stvara prekid veze. Previše nesvjesni i nesposobni voljeti jer ne želimo vidjeti drugu stranu nesavršenosti. Spoznati sebe u suprotnostima oslobađa nas savršenosti i dajemo svojoj vezi mogućnost rasta.

Nikola Žuvela

[/two_third]